Pupovče, gdje je dr. Šreter?

Vraćanje viznog režima, pozivanje veleposlanika Srbije na razgovor, diplomatski protesti, povlačenje hrvatskoga veleposlanika iz Beograda, prekid diplomatskih odnosa... Sve su to diplomatske mjere kojima raspolaže jedna država protiv druge, u ovom slučaju što bi Hrvatska mogla napraviti protiv Srbije nakon kanonada optužbi na račun Oluje, i uopće Domovinskog rata, koje stižu iz Beograda. Umjesto svih tih mjera, naše Ministarstvo vanjskih poslova reagira priopćenjima i javnim istupima ministra Jandrokovića, kao i verbalnim reakcijama drugih državnih dužnosnika.

Netko će reći da je sve to premlako i da bi Hrvatska trebala pokazati mišice. Ne treba, upravo suprotno! Koliko god Hrvatska imala svoje unutarnje probleme, ona i na ovaj način pokazuje da se odmakla od ratoborne retorike koja ne vodi nikamo, upravo one retorike koja još i danas stiže iz Srbije, i to iz njezinih vladajućih struktura. Hrvatska je ipak naprednija, dok je Srbija i dalje zarobljena u svojim mitovima.

I onda se javi Milorad Pupovac, lica kao iz grčke drame, koje se dodatno skamenilo nakon što je Haag prihvatio suditi Srbiji za genocid. Samo prihvatio, još ne i presudio! Onda on prvo zaprijeti da bi Srbi imali više razloga za tužiti, tko zna koliko stoljeća unatrag, a nakon kanonade optužbi na račun Hrvata promovira se preko noći u regionalnog mironosca i predlaže neki tim za pomirenje između Hrvatske i Srbije.

Da, upućeni smo jedni na druge. Sve miroljubive inicijative su dobrodošle. Nikome ne treba ratnohuškačka retorika. Ali pomirenje će biti iskreno moguće tek kad Srbija i Srbi, kao i njihovi vodeći ljudi, među kojima je i Pupovac, priznaju i preko svojih usta konačno uspiju prevaliti da je Hrvatska bila žrtva velikosrpske agresije i kad prihvate posve jasne povijesne činjenice, bez bježanja i od hrvatskih pojedinačnih zločina u oslobodilačkom ratu.

No, može li Pupovac biti mirotvorac? To je moralno pitanje za njega samoga, ali i te kako važno za javnost. Jer dosad nitko, pa ni on, nije demantirao Slavka Degoriciju koji je teško optužio Pupovca u svojoj knjizi. Degoricija je ustvrdio da se Pupovac 1991. zalagao za dvojicu Srba liječnika koji su na okupirani teritorij švercali medicinsku opremu.

Naši su ih pustili i nije im pala ni dlaka s glave. A naša je strana pak tražila da se Pupovac založi za pakračkog liječnika Ivana Šretera kojega su lokalni Srbi u isto vrijeme oteli jer je svojim mirotvorstvom ometao tamošnju srpsku pobunu. Pupovac je obećao i dalje zašutio. Poslije se pokazalo, što je ovaj znao, da su Srbi Šretera vrlo brzo mučki likvidirali i danas mu se ne zna za grob. A Pupovac do danas o tome šuti i drži lekcije o mirotvorstvu. Hvala lijepa!