Na proljeće će iz tiska izići ono o čemu se u svim medijima piše i govori kao o "novoj knjizi J. R. R. Tolkiena", ali nije riječ o nikakvoj Tolkienovoj knjizi, već o starome neobjavljenom rukopisu njegova prijevoda skandinavskih epova. Knjiga "Legenda o Sigurdu i Gudrun" predstavlja zbirku istih onih saga koje je Richard Wagner iskoristio za libreto svojega slavnog opernog ciklusa "Prsten Nibelunga".
Dotični prijevod Tolkien je radio dvadesetih i tridesetih godina, prije nego što je počeo pisati o hobitima i vilenjacima. Veliki jezični stručnjak bio je specijaliziran baš za staroengleske i skandinavske epove, tu temu je i predavao na Oxfordu, a poznavanje tih epova inspiriralo ga je za brojne priče u "Gospodaru prstenova" i "Silmarillionu".
Jezična i prevoditeljska stručnost profesora Tolkiena je neosporna; njegov prijevod "Beowulfa" smatra se jednim od najboljih, a radio je čak i na novom prijevodu Starog zavjeta u šezdesetima (Knjiga o Jobu). Nesumnjivo će i njegov prijevod sa staronorveškog na engleski biti čitak i vrijedan pažnje, ali u toj knjizi nemojte očekivati ni hobite ni Saurona ni bilo koga iz Međuzemlja.