Piše Miljenko Jergović: Gabrijela Žalac i dotrajali kancelarijski namještaj u Vladi

Krajputaška kuća negdje nakraj svijeta i nakraj Hrvatske. U njoj muž automehaničar, važna figura u svakoj nigdini, a žena ekonomistica. Ta prividna razlika u obrazovnom statusu prvi je paradoks. Ona je iz siromaške željezničarske obitelji, kakve su nicale uz prugu, a poslije život provodile u uzaludnim nastojanjima da se dokopaju velikog grada. Kad je tomu bilo vrijeme, upisali su se u HDZ-ovu partiju, što je uvijek i u svakom vremenu najbolji način da se pobjegne iz blata. Rasla je i odrasla u prva poslijeratna vremena kao kći patriotske i bogoljubne pobjedničke opcije. To je drugi paradoks. Kršna i jaka igrala je u folklornom društvu. Udala se još kao gimnazijalka i svom je automehaničaru narodila troje djece. Studirala je uz majčinstvo, što je mnogo teže od studija uz rad. Ali je i signal istinske, nježne i požrtvovne ljubavi. Bez toga udane majke ne studiraju. To je treći paradoks. Obitelj i partija od njezina su studiranja i pameti sačinili mitsku priču. Majka troje djece, koja je studirala uz majčinstvo, živjela u kući nakraj svijeta, udana za našeg čovjeka, automehaničara, koji je voli onako kako se muževi i žene baš i ne vole u običnom sivom svijetu, bila je predestinirana za ministricu.