Hoćemo li ikada shvatiti da na grobljima nema neprijatelja, ni partizana ni ustaša

U ponedjeljak, na 66. rođendan Milana Bandića, na njegovu se grobu sastala nevelika skupina prijatelja i suradnika. Mediji su se fokusirali na okupljene, pa smo mogli vidjeti da su ondje bili Slavko Kojić, Ivica Lovrić, Nenad Predovan i Natalija Prica. Pokojni gradonačelnik ni pola godine od smrti nema nadgrobnu ploču. A neće je uskoro ni dobiti jer se pokazalo da je njegovo posljednje počivalište nezakonito postavljeno izvan regularnih grobnih polja, pa se za spomenik i ne može dobiti dozvola.

Osim praktičnih problema s ilegalnim grobom, postoje i metafizički: iako je Bandić imao vjerski sprovod, zapravo je pokopan u neposvećenoj zemlji, izvan groblja, što je nekad bilo rezervirano samo za najgore grešnike, samoubojice i izopćenike. Monstruozno je nekoga namjerno lišiti posmrtnog biljega, jer to znači da se mržnja i neprijateljstvo protežu i na život i na smrt; kada mrtvom neprijatelju oduzmemo grob, to znači da smo mu ne samo oduzeli budućnost, nego i prošlost – ne postoji, nikad nije postojao.