Početak kraja komunističkog i udbaškog mentaliteta u Hrvatskoj?

Sabor HDZ-a odlučio se za promjene, pa su debakl, osim Kalmete, doživjeli i Jadranka Kosor, Šeks, Šuker, Jarnjak, Hebrang... Kujundžiću su pak presudili stari kadrovi, pašalićevci, kojima se okružio i zbog kojih su u drugom krugu za Karamarka glasovali i oni koji nisu bili za njega. I presudio je očito pragmatizam, da bivšoj šefici ipak ostane potpredsjedničko mjesto u Saboru. Jer Kujundžić bi je posve marginalizirao.

No vremena nema. HDZ se predugo zabavljao sobom, a vladajući su se oteli kontroli. Karamarku tek sad predstoji najteži posao. Jedno je dobiti izbore, snubiti izaslanike. A sasvim je druga priča voditi tako veliku stranku, s njome izaći na izbore, a onda i vladati zemljom u slučaju pobjede. Jedno je retorika, a drugo su izazovi vremena na koje treba odgovoriti. I donijeti što bolje odluke. Uz teret stranačke prošlosti. Karamarkova kampanja pokazala je i da se u nas konzervativizam u glavama nekih poistovjećuje s nazadnjaštvom, pa i ustaštvom. Sve to pojačano i Karamarkovim antikomunizmom. Dok je u zapadnim demokracijama konzervativizam legitiman, u Hrvatskoj, bolesnoj od komunističkog i udbaškog mentaliteta, to je politika poražena 90-ih, kako mantra Boljkovac. Ili kako misli Mesić, opet se pozivajući na antifašizam. Boje se oni da je kraj tome? Karamarko tek treba demokršćanstvo i druge vrijednosti na koje se pozivao pretočiti u djela. Hrvatskoj treba jaka demokršćanska stranka.

Ali sa svojim ljudima treba pokušati dati i rješenje za izlazak iz gospodarske krize, kako da ljudi nađu posao. To treba biti imperativ svih, i lijevih i desnih.