Pandemija koronavirusa izazvala je tektonske promjene u ljudskoj svakodnevici širom svijeta. Posebno je teško tzv. rizičnim skupinama u koje su ubrojeni stariji i bolesni. Zbog neočekivanih zdravstvenih tegoba koje im može donijeti zaraza koronavirusom, na oprezu trebaju biti i oboljeli od Parkinsonove bolesti. Kako se nose s Parkinsonovom bolesti u doba pandemije novog virusa, otkrivaju Marija Petravić Paponja obiteljska liječnica iz Zagreba i Željko Glavan, predavač matematike na Pomorskom fakultetu u Rijeci.
Liječnica Marija Petravić Paponja prije deset godina sama je prepoznala da boluje od Parkinsonove bolesti nakon što je primijetila tremor lijeve ruke, umor i opću zakočenost tijela.
Nakon što su joj 2017. ugradili neurostimulator duboko u mozak tzv. DBS-a (duboka mozgovna stimulacija), nestali su simptomi bolesti pa se ova obiteljska liječnica mogla vratiti svojim pacijentima i normalnom načinu života. Naime, DBS uređaj šalje električne signale u područje mozga koje kontrolira kretanje te poboljšava simptome bolesti.
"Dijagnozu bilo koje neizlječive bolesti je iznimno teško prihvatiti pa je tako bilo i meni - znajući da je ovo bolest koja se liječi isključivo simptomatski te napreduje s godinama. Odjednom mi je svaka pomisao na budućnost postala zastrašujuća, no i dalje sam svakog dana pronalazila male stvari koje me čine sretnom i daju snagu za dalje", kaže liječnica.
Pridržavam se zaštitnih mjera, jer me Parkinson čini podložnom komplikacijama ukoliko dođe do zaraze
Ipak, budući da bolest ima svoj tijek, simptomi koji su ostali napreduju i dalje pa su doktorici Petravić Paponja umor i zakočenost svakodnevica u životu i uvelike joj otežavaju posao.
"Trenutno stanje pandemije u državi shvaćam vrlo ozbiljno te sam iznimno sretna što su mi kolege izašli u susret što se tiče dežurstava u ovako teškim vremenima. Nažalost, upravo me neurodegenerativna bolest čini podložnom komplikacijama ukoliko dođe do zaraze te se striktno držim svih potrebnih mjera kako bih zaštitila sebe i svoje pacijente. Svjesna sam koliko je ovaj period, ne samo zbog pandemija već i potresa koji se zbio u Zagrebu, stresno utjecao na sve nas. No, kako kažu, nakon kiše dolazi sunce i smatram da ćemo iz ovoga izići još snažniji, ako u svakom danu pronalazimo male stvari koje nas čine sretnim i daju snagu za dalje", ističe.
Apelira na sve pacijente s bilo kojom neurodegenerativnom i bilo kojom drugom dijagnozom koja ih čini podložnim komplikacijama prilikom zaraze da ostaju u svojim domovima te ograniče kretanje na najnužnije izlaske.
Sad pa imam vremena puno čitati na njemačkom
Predavač na riječkom Pomorskom fakultetu i predsjednik riječke podružnice udruge "Parkinson i mi" Željko Glavan, kojemu je Parkinsonova bolest dijagnosticirana 2015. godine, kaže kako je nakon početne nevjerice naučio živjeti u skladu s onim kad ne možeš riješiti problem, nauči se živjeti s njim.
"Nastavio sam raditi na fakultetu, brinuti o svojim maslinama, a posebno sam se posvetio učenju njemačkog jezika, što mi je sada u vremenu pandemije koronavirusa vrlo korisno, jer kod kuće imam vremena puno čitati na njemačkom. Dane u izolaciji mi naravno najviše uljepšava igra s unučicom Lucijom koja zahtijeva i fizičku aktivnost kao i šetnja s našim psićem. Sve to upotpunjavam slušanjem glazbe koja ima blagotvorno djelovanje na mentalno zdravlje. Ono je sada kod nas oboljelih od Parkinsonove bolesti u još većem iskušenju. Kao i svima, nedostaje mi sloboda kretanja i druženje u Udruzi", otkriva matematičar Željko Glavan kako se nosi s Parkinsonom u doba koronavirusa.
Pod njegovim vodstvom podružnica u Rijeci udruge "Parkinson i mi" je dosta aktivna. "Postali smo jedna solidarna skupina ljudi sa sličnim problemima", smatra Glavan.