Opasna ideja o autocesti

Slušajući prije nekoliko dana odgovor Damira Polančeca na pitanje esdepeovke Mirele Holy, prvi put sam osjetio iskonski strah od opasnog neznanja i neodgovornosti trenutačnih hrvatskih vlastodržaca.

Baš na obljetnicu smrti narodnog kardinala dr. Franje Kuharića, koji je uvijek smatrao da “postoje crte – ljudska načela, Božji zakoni i nacionalno samopoštovanje – koje se nikada ne smiju prijeći“, čak ni pod cijenu patnje i smrti, zastupnica je priupitala vrlog potpredsjednika Vlade razmišljaju li on i njegova vlada o davanju hrvatskih autocesta u koncesije. Pritom je iznijela mišljenje kako bi takva odluka zemlju vratila u ‘90. godine, kada su, kazala je, “nacionalna bogatstva nezakonito stjecali novopečeni bogataši”.

Bilo je logično očekivati da će Polančec njeno pitanje javno prokazati kao političku provokaciju. Međutim, on je pitanje shvatio kao povoljnu priliku da prvi put dojavi “veliku” vijest: da je danas u Recesijskoj našoj doslovce sve moguće. Kazao je kako je u odlučivanju Vlade “sve podređeno cilju da se uravnoteži proračun sa što nižim deficitom koji možemo financirati na najblaži način po hrvatske građane i gospodarstvo”.

U planiranju rebalansa državnog proračuna, objasnio je, razmatra se “na razini ideje” i davanje u koncesiju postojećih ili gradnja novih autocesta koncesijskim ugovorima.

Sada je, dakle, jasno. Da bi na nekoliko mjeseci (!) pokrpala rupe u proračunu, Vlada je spremna na sve, pa i na davanje autocesta u koncesije ili – na prodaju autocesta. Dan poslije i sam je premijer Sanader javno obznanio “razmišljanje” o davanju u zakup druge autoceste: one od Zagreba do srbijanske granice.

Prodaja ili davanje u zakup (koncesiju) hrvatskih autocesta koje su postale posljednjim crtama obrane hrvatskog narodnog ponosa i ključne žile kucavice koje rijeke turista vode iz Europe u Lijepu našu, zasigurno je, zasad (!) najgluplja i gospodarski najopasnija ideja koja je pala na pamet Ivanu Šukeru (gospodaru proračuna) i Damiru Polančecu (maestru rasprodaja nacionalnog bogatstva).

Davanje tih autocesta u najam stranim vlasnicima znači da im Vlada u ruku stavlja ključeve hrvatskoga turizma. Strani vlasnici ili koncesionari postali bi tako metaforički tamničari ili reketari našega turističkog prihoda od desetak milijardi eura. Usto, svakom od nas mogli bi već sutra umjesto sadašnjih 300 kuna cestarine naplatiti 500 ili 1000.

Upravo zbog toga o prodaji ili davanju u najam (koncesiju) autocesta Vlada ne bi SMJELA razmišljati čak ni na “na razini ideje”.