Naš kapitalizam nije pravi

Dugo su ljudi držali da je moguće načiniti perpetuum mobile, to jest stroj koji će, kad se jednom pokrene, raditi dalje sam, bez dovođenja nove energije. U tu ideju ne vjeruje više nitko osim Hrvatskoga sabora. On već dugo pokušava načiniti perpetuum mobile donoseći novi zakon o radnom vremenu trgovina.

Taj je zakon, kažu, potreban iz tri razloga. Prvi je ekonomski: zaposlenici u trgovinama rade prekovremeno, a nitko ih za to ne plaća. Drugi je vjerski: crkva se žali da joj vjernici nedjeljom zazijavaju po šoping-centrima, umjesto da dođu na misu. Treći je razlog socijalni: gubeći vrijeme po tim trgovinama, naši ljudi ne idu u prirodu, niti se kulturno uzdižu i rekreiraju.

Lako ćemo se složiti oko toga da svaki od tih razloga ima i svoju političku stranu. Ali, ne smijemo se složiti s onim oko čega se, izgleda, slažu i pozicija i opozicija: da to i jesu isključivo politički problemi, pa da ih je moguće riješiti političkim sredstvima. Jer, ti problemi nisu politički, nego su sistemski. Mi živimo u kapitalizmu i on neke stvari neminovno donosi. Stvar je samo u tome što pravi, uređeni kapitalizam donosi i rješenja za te probleme. A naš takav nije.

Jer, u pravome kapitalizmu postoje jaki sindikati, koji su sposobni izboriti se da radnicima bude plaćen njihov rad. Poslodavci ih se boje, pa i ne pomišljaju uskratiti namještenicima neko od njihovih prava.

U pravom kapitalizmu je – metaforički govoreći – i vjera na tržištu: izložena je konkurenciji, pa je prisiljena pronaći načina da privuče vjernike k sebi tako što će im davati primjer i biti moralni arbitar. Nema posezanja za prisilom, a pogotovo nema šurovanja s državom da bi se ta prisila provela.

U pravom kapitalizmu, napokon, podrazumijeva se i stanovita selekcija. Onaj tko nedjelje provodi u kafiću šoping-centra, taj ponedjeljkom neće dobro raditi, pa neće biti konkurentan, a možda će s vremenom izgubiti i posao. I pravo mu budi, doći će umjesto njega netko bolji. To je prema pojedincu okrutno, ali je za cjelinu društva bolje.

Očito je da kod nas sve to nije tako i da naš kapitalizam nije pravi. Jer, naši su sindikati odlučni i kočoperni samo prema državi, a pred privatnicima drhte kao šiba na vjetru; dapače, oni od države traže da umjesto njih izvuče nešto od privatnika. U nas Crkva želi veći utjecaj, a da se pri tome sama ne promijeni. U nas, napokon, običan čovjek želi bolji život koji uz kapitalizam ide, ali bi rado zadržao socijalističke povlastice i šlamperaj. Htio bi, ukratko, da mu se dade perpetuum mobile. I Sabor mu ga, eto, pokušava dati.

I danas se povremeno pojavi u novinama članak o nekom amateru koji tvrdi da je izumio perpetuum mobile. Ali, te ljude, dakako, nitko ne uzima ozbiljno. Bojim se ta bi se nešto slično moglo dogoditi i Saboru.