Može li Čačić ugroziti Bandića

Smjena dosadašnjeg predsjednika Skupštine Varaždinske županije Vladimira Stolnika samo je finalizacija postupka demontaže varaždinskog župana Radimira Čačića, koja traje već nekoliko mjeseci. Čačić je ostao bez podrške HSLS-ovaca, a i dvojica njegovih prešla su na 'drugu stranu’, pri čemu je za konačni ishod već posve nevažno iz kojih razloga.

Da li zbog ucjene, potkupljivanja ili 'nedostatka unutarstranačke demokracije’, Čačić je pred gotovim činom i pitanje je dana kad će ga Skupština kao varaždinskog župana i formalno detronizirati.

Lokalni vijećnici iz opozicijskih stranaka, a sada i iz HSLS-a s kojim je HNS do jučer bio u koaliciji, već dugo govore da su nezadovoljni načinom na koji Čačić vodi županiju. Formalno, puno se toga vrti oko projekata javno-privatnog partnerstva, koje je Čačić gurao, a opozicija kritizirala zbog netransparentnosti ili zavisti.

U svakom slučaju, Čačića će to potaknuti da se preseli na druge političke položaje. Već je najavio da će se, sad kad više ne bude župan, vratiti u Sabor jer to smatra i svojom 'dužnošću’ nakon što je ponovno preuzeo vođenje HNS-a.

Premijeru Sanaderu, ministru Šukeru i potpredsjedniku Polančecu ta će situacija sigurno priskrbiti još koju sijedu, jer Čačić nipošto nije osoba koja bi u zastupničkim klupama samo figurirala.

Tko god da ga je ekspedirao iz županove fotelje, po svoj ga je prilici istim potezom lansirao i u utrku za zagrebačkog gradonačelnika iako on sam, naučivši na vlastitoj koži da je svaka prerana kandidatura pogrešna, to još ne potvrđuje. Dakle, izbacio si Čačića iz Varaždina i dobio si ga na velika vrata u Zagrebu.

Iako je do idućih lokalnih izbora manje od godine dana, i unatoč tome što svatko nastoji što dulje skrivati svoje adute, situacija izgleda prilično nezanimljivo. SDP očito neće učiniti korak od kojeg su HDZ-ovci uoči parlamentarnih izbora najviše strahovali i Milanović neće ići u obračun s Bandićem.

Da je to učinio uoči izbora, kažu mi i oni posve razložni, neutralni analitičari,  doveo bi ne samo do rekordnog broja mandata u Saboru nego i do pobjede, a HDZ-ovci bi mu bespomoćno gledali u leđa. U HDZ-ovu taboru sad se više ne krije da su se upravo toga najviše bojali.

Da je pak Milanović krenuo na Bandića tjedan dana nakon izbora, bio bi ojačao svoju poziciju na izbornoj konvenciji SDP-a. Kako vrijeme odmiče, za takav manevar sve je manje mogućnosti, a sve je realnije da će se Milanović zadovoljiti  nekim 'dealom’, a Bandić ostati gradonačelnik.

HDZ-ovu krugu, Zagreb kao da ne spada u zonu primarnog interesa. Stranka je prije nekog vremena pronašla osobu koja je po ključnim karakteristikama trebala postati Bandićev antipod, ali javnosti se to nije dojmilo. Jasen Mesić je mlad, Zagrepčanin, s pristojnim formalnim obrazovanjem i zanimljivim hobijem, no ili ga je stranačka mašinerija zapustila ili on doista nije štof za gradonačelnika. Otud i komentari poput onog da bi  HDZ bio puno bolje napravio da je na Mesićevo mjesto istaknuo, na primjer, Marinu Matulović-Dropulić.

Bilo bi sasvim mimo Čačićeve prirode da prespava tu priliku i da ne iskoristi činjenicu što HDZ gotovo da i nema kandidata te što SDP može ići samo s osobom koja je manje popularna od same stranke.

Ali ako je istina, kao što se čini, da Sanader za Zagreb nije previše zagrijan, on će sigurno i dalje ostati zainteresiran za diskretno pomaganje Bandiću, 'ništa izvan okvira dobre suradnje premijera i gradonačelnika glavnog grada’, ali taman toliko da se održi napetost unutar suparničkog SDP-a. A u toj konstelaciji, prostor za Čačića nije tako velik kao što se na prvi pogled možda čini.