Popularno pravilo "jedna pseća godina jednaka je sedam ljudskih" toliko je duboko ukorijenjeno da ga mnogi smatraju činjenicom. No, znanost kaže - pogrešno je. Ta jednostavna računica, koja datira iz pedesetih godina, vjerojatno je nastala kao marketinški alat za poticanje redovitih veterinarskih pregleda. Revolucionarna studija objavljena 2020. godine pokazala je da stvarni proces starenja pasa nije linearan. Oni prolaze kroz fazu iznimno brzog sazrijevanja u mladosti, nakon čega se njihov biološki sat značajno usporava, prenosi Science Alert.
Kako bi došli do preciznijeg modela, istraživači sa Sveučilišta u Kaliforniji okrenuli su se epigenetici, znanosti koja proučava kako se aktivnost gena mijenja tijekom života. U fokusu im je bila metilacija DNK, kemijski proces koji ostavlja tragove na genomu i stvara takozvani "epigenetski sat". Taj sat može otkriti biološku, a ne samo kalendarsku dob. Znanstveni tim analizirao je uzorke krvi 104 labradora, od štenaca do seniora od 16 godina, te usporedio njihove epigenetske markere s podacima dobivenim od 320 ljudi, starih od jedne do 103 godine.
Usporedba je otkrila novu, složeniju jednadžbu: ljudske godine = 16 x ln (pseće godine) + 31. U ovoj formuli, "ln" predstavlja prirodni logaritam starosti psa. Prema ovom izračunu, jednogodišnji pas biološki je ekvivalentan čovjeku od otprilike 31 godinu, a ne zaigranom sedmogodišnjaku. S dvije godine, pas je već u ranim četrdesetima (42 ljudske godine), a s četiri doseže zrelost koja odgovara 53-godišnjoj osobi. Nakon te burne mladosti, starenje se usporava, pa pas od 12 godina ima biološku dob usporedivu sa 71-godišnjim čovjekom. Zanimljivo, štene od osam tjedana epigenetski odgovara ljudskoj bebi od devet mjeseci, što se poklapa s fazom nicanja prvih zubića.
Ipak, autori studije naglašavaju važna ograničenja. Istraživanje je provedeno isključivo na labrador retriverima, pa se formula ne može automatski primijeniti na sve pse. Poznato je da manje pasmine žive znatno duže od velikih. Primjerice, životni vijek njemačke doge rijetko prelazi osam godina, dok čivava može doživjeti i dvadeset. Velike pasmine stare ubrzano i ranije ulaze u seniorsku dob, stoga bi njihov epigenetski sat vjerojatno otkucavao drugačije. No, ovo istraživanje nije samo stvorilo precizniji kalkulator za vlasnike. Ono nudi dublji uvid u univerzalne mehanizme starenja kod sisavaca, otkrivajući da starenje može biti nastavak razvojnih procesa. Budući da psi dijele naše okruženje, postaju idealan model za razumijevanje ljudskog starenja i potragu za produljenjem zdravog života.