Već više od dva stoljeća znamo jednu neoborivu činjenicu: gdje god se nalazili u svijetu, žene u prosjeku žive dulje od muškaraca. Zašto je to tako, dugo je ostalo misterijem, no međunarodni tim istraživača tvrdi da je konačno pronašao glavno objašnjenje – i to u genetici, prenosi Daily Mail. Prema novoj studiji, ključ leži u tzv. “heterogametnoj teoriji spola”. Naime, muškarci su “heterogametni spol” jer imaju različite spolne kromosome – jedan X i jedan Y – dok žene imaju dva X kromosoma. Upravo ta razlika stavlja muškarce u nepovoljniji položaj.
XY kromosomska kombinacija čini muškarce osjetljivijima na štetne mutacije i bolesti, što u konačnici dovodi do kraćeg životnog vijeka. “Vjerujemo da je heterogametni spol barem djelomično objašnjenje”, ističe dr. Fernando Colchero s Instituta Max Planck za evolucijsku antropologiju.
Žene, s druge strane, imaju dva X kromosoma koji im pružaju dodatnu zaštitu. Ako je jedan gen neispravan, drugi često “uskače” i neutralizira štetu. “U osnovi, dvije kopije istih gena bolje su od jedne”, objašnjava dr. Johanna Stärk, suautorica studije. Dodatno, Y kromosom često sadrži dugačke sekvence ponavljajuće DNK koje mogu biti štetne, što dodatno slabi muškarce.
Prema podacima portala Our World in Data, globalni prosječni životni vijek iznosi 73,8 godina za žene i 68,4 za muškarce. Iako se brojke mijenjaju kroz povijest, trend ostaje isti – žene žive dulje. Ovaj obrazac nije jedinstven ljudima. Slična pravila vrijede i u životinjskom svijetu: kod većine sisavaca, ženke su dugovječnije, dok je kod ptica, gmazova i mnogih kukaca situacija suprotna – mužjaci češće nadživljavaju ženke.
Znanstvenici navode i druge čimbenike. Jedan od njih je spolna selekcija – evolucijska utrka u kojoj mužjaci razvijaju osobine poput većeg tijela, šarenog perja ili rogova kako bi privukli partnerice. Iako to povećava reproduktivni uspjeh, održavanje takvih karakteristika “plaća se” kraćim životom. Tu je i roditeljska skrb. Ženke sisavaca, kao primarni skrbnici, vjerojatno su evoluirale kako bi osigurale preživljavanje potomstva sve dok ono ne postane samostalno.
Nova studija, objavljena u časopisu Science Advances, potvrđuje da su razlike u životnom vijeku između spolova duboko ukorijenjene u genetici i evolucijskim procesima. Čak i u kontroliranim uvjetima zooloških vrtova, gdje nema prirodnih prijetnji poput grabežljivaca, ženke sisavaca i dalje u prosjeku nadživljavaju mužjake.
Iako genetika igra glavnu ulogu, stručnjaci napominju da ni društveni i bihevioralni čimbenici nisu zanemarivi. No jedno je sigurno – razlika između muškaraca i žena kada je riječ o dugovječnosti, tu je već stoljećima i neće nestati tako brzo.
Zanimljivo... i nek' žive žene BVB.