Zagorac iz Moskve: Na bazenu sam upoznao i suprugu, i ona je Ruskinja

Dobro došli vu Toplice, od jutra pa do kmice”. Poruku dobrodošlice na ulazu u Krapinske Toplice jedan je Rus iz Moskve spremno – prihvatio. Doselio se čovjek u Zagorje i kuhar je na bazenima za nas turiste. Štoviše, Rus je u toplicama upoznao – Ruskinju. Gospođu iz Moskve. Ljubav života.

– U ruskoj metropoli se nas dvoje nikad ne bismo upoznali, živimo na drugom kraju grada, i da nismo bili u istom trenu u Krapinskim toplicama, nikad se ne bismo sreli – priča Aleksej Danšin (59), Moskovljanin iz četvrti Jasenjevo. Danas je ruski – Zagorac.

Ljubavna priča jednog turista koji je godinama dolazio na bazene, a onda se i doselio na breg. Obično ljudi dođu na bazene, spuste se niz tobogan, pojedu nešto u “Vuglec Bregu” ili “Vili Magdaleni” i – vrate se kući. No, ne i Aleksej.

– Moskva, Budimpešta, Oslo... Zagreb. Živio sam i kuhao po cijeloj Europi. I eto, sada kuham turistima u Zagorju u vodenom parku Aquae Vivae.

U bazenu 35°, a u Moskvi -35°

U kratkim je rukavima, iako su svi ostali gosti koji dolaze na bazene s kapama, šalovima..., nije baš vrijeme za ljetnu garderobu.

– U Moskvi sam živio gotovo 50 godina. A tamo kad stisne zima i kad temperatura padne na –35, a moraš na posao, e to je prava hladnoća. Tada ti treba i jakna i kaput. A ovo danas, oko nule, ma odlično je – kaže Aleksej.

Turisti veselo dolaze na kupanje, kupuju ulaznice, čekaju ih bazeni u kojma je voda i 35 stupnjeva, a priča se i dalje o ruskoj zimi i 70 stupnjeva nižoj temperaturi.

Kako se spašavate u Moskvi po takvoj zimi? Ostajete li kod kuće?

– Kod kuće?! Ma kakvi, pa treba ići raditi. Tada je toplo jedino u metrou, jer si ispod zemlje, ali čim promiliš glavu na ulicu, hladnoća je strašna.

A gužva?

– U ruskoj metropoli živi 12 milijuna ljudi, a tu u Toplicama pet tisuća. No navikne se čovjek i na jedno i na drugo.

Kako vam je u Zagorju?

– Volim Zagorce! Pa i ja sam poput njih. Imam doma kokice, dvije mačke, psa Pikija. Kokica imam osamdeset, imao sam lani i dvije svinje, gotovo 200 kilograma imala je svaka.

Priča kako je završio baš u Krapinskim Toplicama.

– Tri godine bio sam kuhar u Zagrebu. I nekako, igrom slučaja, otvorilo se mjesto ovdje. A znao sam i ja kao gost dolaziti na kupanje na ove bazene prije nego što sam se doselio. Gušt mi je to bio. Uostalom, od Zagreba ima pol vure vožnje, a meni je klima pomagala gihtu. Imao sam problema, danas je sve nestalo. Eto, osam godina sam ovdje. I život mi se promijenio osamdeset posto! Upoznao sam ovdje i Ruskinju Marinu. Marina je također pravo rusko ime. Danas živimo ovdje s dvije kćeri, tu sam doma!

Kako ste se upoznali?

– Imao sam problema s jednim noktom. I otišao pedikerki. Za dva mjeseca problem je bio riješen. Pomogla mi je. Pozvao sam je na piće... I eto, tako je počelo. Uostalom, svakome je drago kad u stranoj zemlji sretne sunarodnjaka. Pa i vi, Hrvati, recimo kad dođete u Švedsku i sretnete Hrvata, bude vam drago, zar ne?

Dok se gosti brčkaju u bazenima, Aleksej pokazuje prema vodi:

– Stignem se i ja okupati, barem jednom tjedno!

Tečno govori hrvatski.

– Znam ja i norveški! Živio sam dvije godine u Oslu, i moraš naučiti jezik, pa to je glavna stvar. Vaš jezik mi nije problem, sličan je staroruskom jeziku. I pamćenje mi je dobro, čim neku riječ čujem, ja je zapamtim. Riječ naranča zapamtio sam među prvima!

Kuhao na OI 1980. u Moskvi

Kuhinja mu je radno mjesto više od četiri desetljeća.

– Počeo sam raditi već s 14,5 godina. I to u restoranu u zgradi koja je imala 22 kata. Imali smo mjesta za 1500 ljudi, a riječ je o restoranu nedaleko od stadiona Lužnjiki na kojem je igran finale SP-a. Navijao sam za Hrvate, dakako. I ponosim se time kakvu je sliku o Rusiji ostavilo Svjetsko prvenstvo. Jer kad Rus uzme nešto raditi, budite bez brige, sve će biti u najboljem redu. Kuhao sam i za vrijeme Olimpijskih igara 1980. I njihovo je otvaranje bilo na - Lužnjikiju. Uskoro ću u mirovinu, za koju godinu, no ne znam što ću raditi. Ne mogu bez posla.

Što vam je bilo najljepše što ste doživjeli u karijeri?

– Imam već više od 40 godina staža, i cijeli život mi je bio lijep.

Što se sve kuha na bazenima?

– Sve! Zagorski štrukli su obvezni, pa varivo s keljom, puretina u umaku, batci... Pravi kuhar mora znati kuhati i raditi sve. Od hladnih narezaka do kolača, od pečenog do kuhanog, ne smije biti iznenađenja.

Tko kuha kod kuće?

– Uglavnom kuham ja! Marina je zadužena za štrukle i savijače.

I što je sljedeće?

– Natrag u kuhinju, gosti čekaju. U najvećim gužvama zna ih biti i više od tisuću. I gladni su...

KRAPINSKE TOPLICE