Božanski nektar, idilični pitomi brežuljci i pogled koji seže do pet država pravi su mamac za izletnike na samom sjeveru zemlje, gdje se gotovo hoda uz samu granicu. Da štos bude veći, državna granica ondje prolazi preko – bračnog kreveta!
– Susjedu vinaru Kunčiću granica ide kroz spavaću sobu. Ulazi u podrum iz Slovenije, a iz njega izlazi u Hrvatsku – govore u Štrigovi pa nastavljaju: – I bivša prva dama Hrvatske, gospođa Milka Mesić, kod nas je završila pučku školu, tu ispod crkve Svetog Jeronima, poznate po posljednjim freskama Ivana Rangera koji je oslikao dio svetišta.
Susjedova platinasta graševina
Josip Mikec, koji se više od dva desetljeća brine o turizmu ovog kraja, nastavlja priču:
– Štrigova je odmor za dušu i tijelu. Ovdje vlada "slowmotion", nema žurbe, mir je... Gore na Mađerkinu brijegu vjetar sam svira orgulje, a idila je tolika da se ni srne kod nas ne plaše ljudi. Kad vinogradar traktorom malča, reže vrhove ili škropi, srna se samo pomakne dva-tri reda dalje pa opet nastavi drijemati i misli: "Kaj nam ve' sad ti smetaš?" – priča Mikec.
I Rimljani su tu sadili vinovu lozu, na istim brežuljcima kao danas obitelji Tomšić, Cmrečnjak, Štampar, Jakopić, Lovrec, Kunčić, Horvat, Kocijan...
– U samom smo svjetskom vrhu po nagradama, u kraju ima više od 40 vinara, a gotovo svake godine s Decantera stiže tridesetak nagrada – zlatnih, srebrnih, brončanih, pa i platinastih. Za platinastu graševinu našeg Branimira Jakopića tvrde da je – remek djelo, a ostalo je svega desetak boca. Ako su Rimljani tada vino zvali "božanski nektar", kako bismo ga tek mi zvali? – govori Mikec pa ponosno pokazuje Svjetski centar Pušipel u novoizgrađenom modernom Domu kulture.
– Pušipel je jedina zaštićena međimurska sorta vina, a tajna leži u tome da se na trsu, na kojem bi moglo dozreti i do pet kilograma grožđa, uzgaja tek jedan do dva kilograma. I to je pravi nektar! Naziva se i moslavcem, odnosno šiponom, prema izreci "c'est si bon", što francuski znači "tako je dobro". U našem centru, koji je uz novoizgrađeni vidikovac Mađerkin brijeg ponos ovoga kraja, imamo 101 etiketu vina.
– Mađerkin brijeg nije upisan ni u jednom katastru ni na karti, a ime je dobio po susjedi, Mađarici i balerini Emiliji Krauthaker, koja je ondje živjela i koje se mi stariji rado sjećamo. Znala je reći da "živi od ljepote na svom brijegu".
Najuzornija seoska žena
Susjeda Ivanka Golenko drži restoran Stridon, kako se u rimsko doba zvala Štrigova.
– Svojedobno sam proglašena drugom pratiteljicom najuzornije hrvatske seoske žene, a živim tako otkako znam za sebe. Sve što gost jede u ovom kraju sami proizvodimo. I paradajz i papriku, i kokoši su s naše farme, imamo i farmu svinja, krava, domaći sir s vrhnjem. Domaći su, naši obiteljski, i mlinci, krpice za juhu, radimo i džem od grožđa, jabuke, jagode... a specijaliteti su pečeni kokot s mlincima, krvavice s kiselim zeljem, međimurska gibanica. Usto, naš paradajz po kojem je obitelj poznata, koriste i kuhinjama najrazvikanijih restorana u kraju, Male Hiže u Mačkovcu ili The Family srebrnog izbornika Zlatka Dalića u Varaždinu.
Kraj je poznat i po Urbanovu, Vincekovu, relijima oldtimer traktora, ali i neobičnom festivalu Jazz u vinogradu, na kojem nastupaju glazbenici s Kube, iz Brazila, SAD-a, improvizirajući upravo između trsova sauvignona, rajnskog rizlinga, žutog muškata, sivog i bijelog pinota, zelenog silvanca, graševine i pušipela...