Ljeto nam je donijelo opuštenu atmosferu, nogometnu groznicu i sve više prilika za druženje uz piće pa ne čudi što ove sezone posvuda teku litre piva. Svjetsko prvenstvo dodatno potiče druženja uz alkohol, a utakmice koje se igraju usred noći mnoge navijače ne sprječavaju da ostanu budni i nazdravljaju do ranih jutarnjih sati. Ipak, usred sve te euforije, mnogi se ljudi s vremena na vrijeme zapitaju kakav učinak alkohol zapravo ima na njihovo tijelo i um. Izazovi poput 'suhog siječnja' ili 'trijeznog listopada' pokazuju da mnogi žele povremeno napraviti pauzu od pića, bilo zbog zdravlja, boljeg izgleda, ušteđevine ili jednostavno da provjere je li im alkohol doista potreban za dobru zabavu. Mjesec dana bez alkohola već se doživljava kao velik uspjeh, no što se događa kada netko izdrži i znatno dulje? Prema iskustvu jednog YouTubera, promjene mogu biti itekako vidljive i konkretne, piše LadBible.
YouTuber Jack Hopkins nedavno je obilježio šest mjeseci bez alkohola, a odrekao se i nikotinskih proizvoda. Htio je vidjeti kakav bi mu život bio bez oslanjanja na tvari koje umjetno potiču lučenje dopamina te je javno podijelio najznačajnije promjene koje je primijetio na sebi. Najupečatljivija promjena, kako sam kaže, tiče se njegove fizičke forme. Tvrdi da nikada u životu nije imao bolju građu niti više motivacije nego sada.
Zanimljivo je da je Hopkins većinu promjena koje je naveo povezao s mentalnim sklopom, a ne s fizičkim izgledom. Primijetio je da je postao produktivniji, motiviraniji i samouvjereniji, pronašao je nove hobije te sada osjeća veće zadovoljstvo u poslu koji obavlja. Prema njegovim riječima, život mu je postao znatno lakši jer više ne gubi dane oporavljajući se od mamurluka, a umjesto razmišljanja o izlascima i piću, poželi graditi stvari, raditi, vježbati i biti produktivan.
Hopkins objašnjava da, kada osoba ukloni alkohol i nikotin iz života te smanji unos kofeina, prestaje ovisiti o umjetnim izvorima dopamina. Tada svakodnevne aktivnosti poput rada, vježbanja i ostvarivanja ciljeva same po sebi ponovno postaju nagrada. Nekad je mislio da mu upravo alkohol čini stvari zabavnima, no sada vikende provodi baveći se kite surfingom, čitanjem, putovanjima, odlaskom u teretanu i učenjem novih vještina. Prema vlastitim riječima, izbacivanje alkohola iz svakodnevice pozitivno je utjecalo i na njegove odnose s ljudima te kaže da je postao bolji prijatelj, bolji partner u vezama te da mu samopouzdanje u druženju sa ženama više ne ovisi o alkoholu. I dalje se druži s prijateljima i zna ostati vani do kasno u noć, no za razliku od ranije, jutro nakon izlaska više ne provodi paraliziran mamurlukom.
Hopkins priznaje da povremeno i dalje osjeća želju za alkoholom, primjerice dok putuje ili vidi druge kako piju, no tada se podsjeti zašto je uopće prestao. Naglašava da ne smatra kako je alkohol 'pobijedio' jednom zauvijek, jer bi ga takav stav ranije naveo na povratak staroj navici. Umjesto toga, svjestan je da ovisnost zahtijeva stalnu pažnju i oprez. Njegova priča pokazuje da odricanje od alkohola na dulje razdoblje može donijeti opipljive promjene, i to ne samo u izgledu, već i u načinu razmišljanja, odnosima i svakodnevnoj motivaciji. Možda je, kako i sam kaže, vrijedno barem pokušati.