Postoji ona stara izreka da novac ne može kupiti sreću. Zvuči utješno, osobito kada ga nemamo dovoljno. No kada se umjesto poslovica pogledaju podaci prikupljeni od desetaka tisuća ljudi, odgovor postaje znatno manje romantičan – ljudi koji imaju više novca u prosjeku doista jesu sretniji od onih s nižim primanjima. To, naravno, ne znači da je svaki bogat čovjek sretan niti da osoba s prosječnim ili niskim primanjima mora biti nesretna. Ipak, statistička povezanost između prihoda i subjektivnog blagostanja postoji, a jedno od najvažnijih objašnjenja prilično je jednostavno: novac može pružiti sigurnost, slobodu izbora i zaštitu od dijela svakodnevnih problema.
Jedno od najpoznatijih istraživanja o ovoj temi objavili su 2010. psiholog i nobelovac Daniel Kahneman te ekonomist Angus Deaton sa Sveučilišta Princeton. Analizirali su više od 450.000 odgovora Amerikanaca i napravili važnu razliku između dviju stvari koje svakodnevno nazivamo srećom. Prva je zadovoljstvo životom – odnosno način na koji procjenjujemo svoj život u cjelini. Druga je emocionalno blagostanje, odnosno kako se zapravo osjećamo tijekom običnog dana i koliko često doživljavamo radost, stres, tugu, ljutnju ili zabrinutost.
Kahneman i Deaton ustanovili su da zadovoljstvo vlastitim životom raste s prihodima kroz gotovo cijeli promatrani raspon. Međutim, prema njihovim tadašnjim rezultatima, svakodnevno emocionalno blagostanje prestajalo je značajnije rasti nakon što godišnji prihod kućanstva dosegne približno 75.000 dolara. Iz toga je nastala jedna od najčešće ponavljanih tvrdnji o novcu i sreći – nakon određene plaće dodatni nas novac više ne čini sretnijima. Pokazalo se, međutim, da priča nije tako jednostavna.
Više od desetljeća poslije Matthew Killingsworth sa Sveučilišta Pennsylvania odlučio je isto pitanje istražiti na drukčiji način. Umjesto da ljude jednom pita kako se općenito osjećaju, razvio je aplikaciju koja ih je nasumično kontaktirala tijekom dana i tražila da odgovore na jednostavno pitanje: "Kako se sada osjećate?" U istraživanju je sudjelovala 33.391 zaposlena osoba u SAD-u u dobi između 18 i 65 godina, a prikupljeno je čak 1,725.994 izvještaja o njihovu trenutačnom emocionalnom stanju.
Rezultat je bio drukčiji od onoga što se očekivalo. Killingsworth nije pronašao jasnu granicu nakon koje novac prestaje biti povezan sa srećom. Kako su prihodi rasli, u prosjeku su rasli i zadovoljstvo životom i svakodnevno emocionalno blagostanje. Drugim riječima, ljudi koji su zarađivali više od 75.000 dolara nisu jednostavno prestali biti sretniji nakon što su prešli tu granicu.
Jedno od mogućih objašnjenja krije se u osjećaju kontrole nad vlastitim životom. Osoba koja ima financijsku rezervu može lakše odbiti posao koji joj ne odgovara, platiti neočekivani popravak automobila ili otići zubaru bez straha od računa. Netko tko živi od plaće do plaće često nema takvu slobodu. "Kada imate više novca, imate više mogućnosti birati kako ćete živjeti", objasnio je Killingsworth. Pritom dodatnih tisuću eura nema jednaku vrijednost za svakoga. Povećanje mjesečnih primanja s 1000 na 2000 eura može iz temelja promijeniti nečiju svakodnevicu, dok prelazak s 10.000 na 11.000 eura vjerojatno neće imati usporediv učinak.
Priča je postala još zanimljivija 2023. godine. Killingsworth i Kahneman, čija su prethodna istraživanja naizgled upućivala na različite zaključke, zajedno su ponovno analizirali podatke. Pridružila im se i profesorica psihologije Barbara Mellers. Pokazalo se da su ranija istraživanja zapravo zahvatila različite dijelove iste priče. Kod otprilike 20 posto najmanje sretnih ispitanika veći prihod bio je povezan sa snažnim rastom blagostanja do približno 100.000 dolara godišnje, nakon čega je povezanost postajala mnogo slabija. Kod ljudi s prosječnom razinom sreće blagostanje je nastavilo rasti zajedno s prihodima, dok je među već vrlo sretnim ljudima povezanost bila još izraženija pri vrlo visokim prihodima.
"Za većinu ljudi veća primanja povezana su s većom srećom", zaključio je Killingsworth. No postoji važna iznimka. Ako je osoba izrazito nesretna unatoč dobroj financijskoj situaciji, još novca često neće riješiti pravi uzrok problema. Teška bolest, gubitak bliske osobe, usamljenost ili ozbiljni problemi u odnosima neće jednostavno nestati povećanjem stanja na bankovnom računu. Kako je to sažeo Killingsworth: "Novac nije tajna sreće, ali vjerojatno može malo pomoći."
A što ako sretniji ljudi jednostavno više zarađuju?
To je jedno od glavnih ograničenja ovakvih istraživanja. Ako bogatiji ljudi prijavljuju veću sreću, ne možemo automatski zaključiti da ih je upravo novac učinio sretnijima. Moguće je, primjerice, da zdraviji, optimističniji ili obrazovaniji ljudi istodobno imaju veće šanse ostvariti veća primanja. Zbog toga su posebno zanimljiva istraživanja ljudi koji su do novca došli gotovo slučajno – primjerice, dobitkom na lutriji.
Ekonomisti Erik Lindqvist, Robert Östling i David Cesarini proučavali su dobitnike švedskih lutrija, koje su pratili između pet i 22 godine nakon dobitka. Rezultati su pokazali da su veliki dobici bili povezani s trajnim povećanjem ukupnog zadovoljstva životom, a učinak se mogao uočiti i više od desetljeća poslije. Zanimljivo, učinak na svakodnevnu sreću i mentalno zdravlje bio je znatno manji. Drugim riječima, veće bogatstvo više je mijenjalo odgovor na pitanje "Koliko sam zadovoljan svojim životom?" nego na pitanje "Koliko sam sretan upravo danas?".
U tome se možda krije najvažniji dio cijele priče. Osoba s manjim primanjima može imati ispunjen život, kvalitetne odnose, prijatelje i posao koji voli. Problem je u tome što manjak novca povećava vjerojatnost da će sasvim običan problem prerasti u ozbiljnu financijsku krizu. Kvar automobila, povećanje stanarine, neočekivani račun, popravak zuba ili nekoliko tjedana bez posla nekome predstavljaju neugodnost, a drugome mogu značiti ulazak u dug.
Kahneman i Deaton još su u svojem istraživanju uočili da niski prihodi nisu povezani samo s manjim zadovoljstvom životom nego mogu dodatno pojačati emocionalni teret drugih problema, poput bolesti, razvoda ili usamljenosti. Novac zato možda ne "kupuje sreću" u doslovnom smislu. Ali može kupiti nešto što je sa srećom itekako povezano – život bez neprestanog straha od sljedećeg računa.
Veliko istraživanje objavljeno 2018. analiziralo je podatke više od 1,7 milijuna ljudi diljem svijeta. Istraživači su procijenili da se globalna točka "zasićenja"“ pojavljuje oko 95.000 dolara godišnje za ukupno zadovoljstvo životom te između 60.000 i 75.000 dolara za emocionalno blagostanje. No razlike među dijelovima svijeta bile su velike, a u bogatijim regijama prag je bio viši. Zato te iznose ne treba pretvarati u nekakvu magičnu plaću za sreću. Troškovi života, inflacija, veličina obitelji, država u kojoj osoba živi i njezina početna financijska situacija potpuno mijenjaju vrijednost iste količine novca. Novija istraživanja dodatno su dovela u pitanje ideju da za većinu ljudi postoji jedna jasna granica nakon koje dodatna primanja potpuno prestaju biti povezana s većim blagostanjem.
Dakle, čini li nas novac sretnijima?
Kada se rezultati svih tih istraživanja stave na jedno mjesto, zaključak je nijansiran, ali prilično jasan. Ako usporedimo velike skupine ljudi, oni s višim prihodima u prosjeku će biti zadovoljniji svojim životom i prijavljivati nešto veće svakodnevno blagostanje od onih s nižim primanjima. No sreća se ne može svesti na stanje na računu. Društvena podrška, zdravlje, kvalitetni odnosi, osjećaj slobode i brojni drugi čimbenici također imaju veliku ulogu.
Možda se zato najprecizniji odgovor nalazi negdje između dviju krajnosti: novac ne jamči sreću, ali njegov nedostatak može itekako stvarati stres i nesigurnost. Kada osoba već ima dovoljno da bez straha podmiruje svoje potrebe, dodatni novac postaje samo jedan od mnogih čimbenika koji mogu poboljšati kvalitetu života. Ali nekome tko svakog mjeseca razmišlja hoće li imati dovoljno za račune, hranu, kredit ili neočekivani trošak, povećanje prihoda nije luksuz – može značiti razliku između života pod stalnim pritiskom i osjećaja da napokon ima kontrolu nad vlastitim životom.
Jesu.