Na ušću rijeke Vuke u Dunav i zimske luke, u strogom središtu Vukovara, u istoimenom hotelu je i restoran “Lav”. Iz njega se pruža prekrasan pogled na široki i mirni Dunav i njegove pitome obale te prekrasno šetalište. Na ulazu u hotel dočekao me mladi menadžer i direktor Vinko Mijok. Razgovor smo nastavili u modernom i elegantnom restoranu kapaciteta 80 mjesta, u kojem nas je glavni voditelj restorana Milorad Jakšić smjestio za prekrasan stol.
Bogata i nesretna povijest
Uz čašu vina iz erdutskog vinogorja doznao sam da je „Lav“ imao bogatu, ali nesretnu povijest. Sagrađen je davne 1840. i vrlo je brzo postao središte društvenog i kulturnog života, a njegovo otvaranje potaknulo je razvoj turizma i ugostiteljstva grada na Dunavu. Zbog dotrajalosti srušen je 1960., da bi 1965. bio ponovno sagrađen na istom mjestu. Opet je bio predvodnica u kulturnoj i gastronomskoj ponudi grada. U Domovinskom ratu potpuno je uništen, a vrata hotela 2005. otvara obitelj Mijok.
Za toplo predjelo kušao sam pržene štapiće soma sa širokim rezancima i korjenastim povrćem, da bi mi kasnije poslužili rolice smuđa s pirjanim špinatom. Moram priznati da nisam baš veliki ljubitelj riječne ribe, ali ovo je bilo zaista vrlo ukusno. Nisam mogao odoljeti da ne probam rolana pileća prsa punjena špinatom i svježim kravljim sirom na podlozi od pirea. Pohvala kuharu. Bogatu ponudu temelje na tradicionalnoj kuhinji i prepoznatljivim specijalitetima tog podneblja, čiju su gastroponudu također obogatili Mađari i Vojvođani, a prije Turci. Slavonski kulen, čobanac i fiš-paprikaš samo su neka svima poznata jela iz tog podneblja. Budući da je to područje bogato vinogradarskom tradicijom, u vinskoj karti su vina iz erdutskog, aljmaškog i iločko-srijemskog vinogorja, kao i vina iz cijele Slavonije, više od 40 etiketa.
Mrtva sezona usred ljeta
Vinko kaže da ima punu podršku roditelja i sestre pa mu je to još veći moto da se u sivoj vukovarskoj stvarnosti još više trudi i zalaže za opstojnost hotela i restorana. Prva tri mjeseca u godini vrlo su teška, a mrtva im je sezona i u srpnju i kolovozu, izuzev kad se na Dunavu održava Vukovar Film Festival. U studenom ih, posebno 18. studenog, kad se obilježava sjećanje na pad grada, posjećuju novinari, političari, glumci, pisci i druge ličnosti. Uz odličan mousse od crne čokolade ispijam espresso u kavani „Lav“ oplemenjenoj slikama eminentnih hrvatskih umjetnika, mjestu za ugodno druženje i opuštanje. Odlazim zadovoljan, ali i sjetan zbog svih njihovih problema. Smatram da Vukovar i njegova bliža i šira okolica ne mogu imati isti status u poslovanju kao npr. Kvarner, Istra i Dalmacija.