U vremenu kada mnogi odnosi pucaju pod pritiskom svakodnevice, priče o dugim i sretnim brakovima i dalje bude divljenje i nadu. Upravo takvu priču ovih dana s javnošću su podijelili Ann i Jack Kaighin s otoka Man, koji slave impresivnu platinastu godišnjicu braka. Ovaj bračni par zajedno je već punih 70 godina, a i danas o svojoj vezi govore s toplinom, humorom i nježnošću. Iako iza njih stoje desetljeća zajedničkog života, obiteljskih obveza i poslovnih izazova, kažu da formula njihove sreće nije ništa pretjerano komplicirano. Po njihovim riječima, ključ su iskrenost, opraštanje i sposobnost da se i u teškim trenucima pronađe razlog za osmijeh. Upravo zato njihova priča djeluje kao podsjetnik da velike ljubavi često opstaju zahvaljujući malim, svakodnevnim navikama, piše ITV News.
Ann danas ima 90, a Jack 91 godinu, a vjenčali su se 24. ožujka 1956. godine u crkvi Braddan, nedaleko od Douglasa. Danas žive u Laxeyju, na istočnoj obali otoka, a tijekom zajedničkog života dobili su četvero djece, četvero unučadi i dvoje praunučadi. Jack priznaje da im je i samima pomalo nevjerojatno što su stigli do 70. godišnjice braka, dok Ann kroz smijeh kaže da je sve to jednostavno nevjerojatno.
Prisjećajući se tajne svojeg dugog odnosa, Ann ističe kako su njih dvoje tijekom života uvijek radili mnogo različitih stvari, što smatra važnim dijelom njihove sreće. Jack je majstor pekar, a zajedno su čak 20 godina vodili uspješnu pekarnicu u Laxeyju. Bio je i predsjednik otočne Udruge majstora pekara, a tijekom godina sudjelovao je i kao ocjenjivač na brojnim natjecanjima kolača i slastica, uključujući i ona na poljoprivrednim sajmovima.
Njihov život nije se vrtio samo oko posla. Jack je bio aktivan i u lokalnoj zajednici. Oboje su poznati po velikom znanju o otoku Man, pa Jack i dalje posjećuje razne skupine i održava projekcije starih fotografija otoka uz takozvane Magic Lantern prikaze. Ni Ann nije zaostajala u društvenom i kulturnom životu svoje zajednice. Čak 20 godina bila je urednica časopisa Društva za obiteljsku povijest otoka Man, a ujedno je radila i kao čitateljica i knjižničarka u knjižnicama u Douglasu i Onchanu. Uz to, desetljećima je bila jedna od važnih osoba u Laxey Women’s Instituteu, a oboje su i licencirani turistički vodiči.
Na pitanje što im je najdraže jedno kod drugoga, Ann je odgovorila da nikada dugo ne zamjeraju. Kaže da uvijek na kraju uspiju pronaći humor u situaciji, a prije nego što shvate, već sjede uz šalicu čaja i sve ružno ostane iza njih. Jack pak kaže da se, kada je Ann vidio prvi put, do ušiju zaljubio u njezinu ljepotu te dodaje da je ona za njega i danas jednako privlačna.
Ann je na to uz osmijeh dodala i da Jack uvijek zna kako joj se maknuti s puta kad treba. Upravo u toj toploj šali, jednostavnosti i međusobnom poštovanju možda se najbolje vidi zašto njihova ljubavna priča traje već sedam desetljeća.