Dragi moji čitatelji, sigurno i vi kao i ja uživate kada se s nekim složite?
Kada osjetite sugovornika koji ima isto mišljenje? Kada vam se čini da dijelite isti stav? Kako nam blizak postaje onaj koji nam time što se s nama slaže daje podršku i potvrđuje da smo zaista u pravu!
Osjećaj da nismo sami u našim razmišljanjima podiže naše samopouzdanje. Istomišljenik nas podržava i postaje nam lakše nositi se s našim tvrdnjama i braniti ih kada znamo da ih s nekim dijelimo. Ako to nije baš istomišljenik, dobro nam dođe i "sličnomišljenik".
Kakva je to novokovanica? To je onaj koji zaista razmišlja svojom glavom i daje osobni doprinos temi te time obogaćuje sebe i svojeg sugovornika jer misli bar malo drukčije. Iz svojeg kuta gledanja vidi slično, ali zapravo vrlo rijetko potpuno isto. Svatko sa svoje strane dodaje svojem pogledu svoju povijest, svoje iskustvo, svoje podneblje... a sve to mijenja barem malo na stvari. U toj je razlici između mene i mojeg sličnomišljenika čar komunikacije.
„Misliš drukčije, obogaćuješ me!", rekao je jedan veliki Mali princ. Tko misli potpuno isto kao ja možda me samo kopira ili mi se ulaguje? Ne želi se zamarati svojim eventualnim doprinosom, nego mu je lakše da se potpuno složi pa ne mora sam promisliti. Sličnomišljenik me potiče da vidim razliku između njega i mene.
Nakon shvaćanja razlike ja prihvaćam nove momente pa mijenjam svoje mišljenje, dopunjujem ga. Ili nalazim nove argumente da učvrstim svoje staro mišljenje koje mi u sudaru s nekim malo drukčijim mišljenjem postaje još jasnije. U oba slučaja dobivam. Sličnomišljenik je izazov u komunikaciji i zato je često dragocjeniji od istomišljenika.
A što je s onima koji ne misle kao mi? Koji imaju sasvim drugačije i oprečno mišljenje?
Koja je njihova uloga u razmatranju neke teme? Sjetimo se kako smo u raznim životnim situacijama suočeni s drugim mišljenjem.
Uzmimo samo sud kao primjer u kojemu tužitelj zastupa stajalište da je optuženi kriv. S druge strane odvjetnik ga brani iznoseći suprotno mišljenje; porota sve to razmatra i donosi svoje mišljenje o krivnji, a sudac donosi odluku o oslobađanju ili o krivnji te određuje visinu eventualne kazne. Optuženoga se prije presude smatra nevinim, a nakon presude postaje slobodan ili okrivljen.
U tom procesu ima u pravilu različitih mišljenja jer se tako najbolje rasvijetli slučaj pa se približimo istini. Korist od drukčijeg viđenja događaja dio je pravednog i zakonitog postupka. Pa i nama onda u našim sporovima mogu dobro doći oni koji misle drukčije jer se tako bolje razjasne stvari koje nas zanimaju. To meni izgleda psihologično, a vama?
>>Nije pametno zanemariti neki psihološki problem, ali ni ići topom na muhu
>>Nemojte ustajati na lijevu nogu, započnite dan brinući se o sebi, ali i o drugima
>>Zbog poštovanja prema drugima volim Jozu Ćurića, ali ne idem tamo gdje je sve po mom