turistička patrola

Brijuni: Svaki kamen ima priču

Foto: Srđan Hebar
Brijuni
Foto: Srđan Hebar
Brijuni
18.07.2015.
u 09:15
Napuštam zebre, ljame i radoznalog noja, ostajemo sami; otisci stopala dionosaura i ja...
Pogledaj originalni članak

Na silasku s broda Veli Brijun, kojim sam stigao iz Fažane na otok elite 20. stoljeća, dočekuje me dečko u sponzorskoj majici koji mi kaže:

– Dođite, možete se voziti novim land roverom, birajte, srebrni ili trula višnja – nudi mi ključeve za probnu vožnju.

– Hvala, ali mene čeka bicikl s košaricom – odgovaram i pokazujem mu prema biciklu naslonjenom kraj hotela.

Okrećem pedale našim najsjevernijim nacionalnim parkom, prolazim pokraj hotela Karmen, u kojem su u sobama još netaknuti namještaj i interijeri iz pedesetih godina, te krećem prema sjeveru, cilj mi je rt Pogledalo, gdje su na plaži otisci dinosaura. Pravi. To moram vidjeti.

Utrka do noja

U idiličnoj šumi pokraj golf-igrališta, a golferi će znati, bilo je ono prvo na Jadranu, sustižem trojicu Nijemaca na biciklima. Pogledavamo se kao oni vozači prije utrke od semafora do semafora.

Prije duge nizbrdice kimnemo si glavama i međunarodna utrka bicikala s košaricom – kreće! Dobro se držim, vodim, ali pred kraj nizbrdice stišćem kočnicu kako bi najmlađi Nijemac pobijedio uzdignutih ruku. Razdvajamo se kod dva noja koja nas sa zanimanjem gledaju u safari parku, a u uvalu Vrbanj stižem sam. Kad ostaneš sam, na čistini s nojem koji te prati pogledom, nije ti svejedno. Na ulazu i piše “Na vlastitu odgovornost”. Iza sebe ostavljam papigu Kokija, zebre, ljame, jarca Švrću kojeg hrani konobar i radoznalog noja...

Ostajemo sami, otisci stopala dinosaura i ja. Ima ih na sve strane. U blizini su prije dvije godine napravili i repliku predatora pa je dojam potpun. Da sam na plažu došao u njegovo doba, ne bih imao šanse, pogotovo jer sam se kretao oko mjesta u šumi u kojoj su se gnijezdili. A na jaja su, siguran sam, bili posebno osjetljivi. Mesožderi su trčali brzinom i do 10 km/h, što je brže od tempa kojim mogu dugoročno trčati. Srećom, biciklom mogu puno brže, pa bih dinosaurima na dva kotača ipak nekako umaknuo. Ili bih uskočio u more, oni nisu plivali, već su vladali obalom.

Težak kao golf

Više od 200 otisaka pronađeno je na Brijunima, od kojih su neki stari i do 130 ili 125 milijuna godina. Dinosauri su se šetali po mekoj podlozi u plićaku, koju bi potom prekrile nove naslaga, a one su se tijekom milijuna godina okamenile – kaže mi arheologinja Mira Pavletić i dodaje: – Najvidljiviji su troprsti otisci teropodnog dinosaura sličnog alosauridima, čiji je kip visok 2,8 metara i dug 4,5 metara na plaži. Na otočju postoje i otisci dinosaura sličnih iguanodontidima, coelurosaurima i diplodokoidima. Da bismo točno otkrili o kojim je vrstama riječ, potrebne su nam kosti, ali njih ovdje nismo pronašli.

Otisaka ima po cijelim Brijunima, na otocima Velom Brijunu, Galiji, Vangi, Vrsaru te na više lokacija u zapadnom dijelu Istre. No treba znati da se Zemlja odonda promijenila, područje Istre bilo je mnogo južnije. ‘Hrvatski’ dinosauri bili su manji od konkurenata iz Amerike, Azije i Afrike jer su živjeli na manjem području, no bili su teški između tone i tone i pol. Za ilustraciju, kao novi volkswagen golf.

>> Prvi došli Česi, a sad se samo smjenjuju generacije istih obitelji

Pogledajte na vecernji.hr

Još nema komentara

Nema komentara. Prijavite se i budite prvi koji će dati svoje mišljenje.