Ribarsko, mirno mjesto, koje dijeli svega nekoliko koraka od razvikane Novalje, oaza je za opuštanje, kupanje i – tišinu. A najtiše je – pod morem. Svestrani Dražen Peranić specijalist je za podmorska pitanja, gdje nema buke, samo zen.
– Divota je pod morem – govori Peranić, tu na rivi u Staroj Novalji, u kući u kojoj su njegovi roditelji dočekali prve goste ikada u mjestu.
Ima li NLO-a, jeste li u strahu od izvanzemaljaca, pitamo ga, jer tu se dobro vidi pozicija na koju su, navodno, slijetali u Paškom trokutu.
Izvanzemaljke i izvanzemaljci
– Istina, domaćima nije baš svejedno, ali držimo se hrabro! Bacimo pogled svaku večer ima li kakvih kretanja prema istoku i Velebitu, ali zasad je mirno (smijeh).
Jesu li Pag posjećivali muški ili ženski izvanzemaljci?
– Miješano, i muški i ženski, mi primamo sve – smije se svestrani Peranić, profesor, kulturnjak, svojedobno i ličko-senjski dožupan, zamjenik gradonačelnika Novalje, predsjednik turističke zajednice Stare Novalje, savjetnik za gospodarstvo, ravnatelj Doma zdravlja, ravnatelj Gradske knjižnice, pa i ravnatelj Novaljskog muzeja, svojedobno ravnatelj Centra za kulturu pa nastavlja:
– Sjajna je to priča bila, a fanatični profesor Stjepan Zvonarić čak je organizirao i UFO ljetnu školu, pa su mnoga djeca, uključujući i mog Darka, Antu i Jelenu, već u osnovnoj školi dobili titule "diplomiranih ufologa".
Podmorje vam je najveća strast, što se vidi oko Paga?
– Nema tog metra koji u ovom kraju nisam preronio. I to zaista svakog metra. Zato sam i pronašao tolike amfore. Samo na jednoj hrpi pronašao sam 100 komada, najvjerojatnije iz 1. stoljeća prije Krista, ili koju godinu mlađe. Znamo koliko su stare jer su tipa Lamboglia 2, od pečene su gline, a sigurno su stradale u brodolomu. Drveni rimski brod tijekom stoljeća na dnu je istrunuo, a jedino što je ostalo, što sam u pijesku pronašao, te su silne amfore, dvije olovne prečke antičkih sidara i kameni žrvanj.
Gdje ste ih ugledali?
– Vlaška Mala, nedaleko od pozicije na kojoj u Žigljenu isplovljava trajekt.
Na koliko metara ronite?
– Idem do 40 metara, jer ispod toga je sve – mulj. A kad nešto utone u mulj, to je teško dalje pronaći... Amfore se danas mogu vidjeti u Muzeju u Novalji, a ima i mnogo drugih mojih pronalazaka, od keramičkih posuda iz 17. stoljeća pa nadalje...
Parobrodom pa na magarcu
Vratimo se na prve turiste koji su stigli u Staru Novalju, bili su to gosti upravo vaših roditelja?
– Nisam se ni rodio, još 1954. godine, a moji roditelji Tomislav i Marija dočekivali su turiste. Tada smo bili prva kuća do Novalje, a danas je između nas i grada barem 500 novih kuća. Štos je bio da je dolazak u našu kuću bila zaista avantura, taj Bečanin Poldo i supruga Traudel dolazili su parobrodom "Vuk Karadžić" do Novalje, a dalje bi do našeg mjesta išli na – magarcu. Nismo imali cestu. Tata bi ih onda, tamo na dnu uvale, na plaži Planjka, pokupio, a zatim 'na vesla' dovezao do kuće. U to su vrijeme turisti bili kao – NLO. I isti je taj gost dolazio desetljećima, na kraju je bio i prije nekoliko godina kao 92-godišnjak! Pekli smo mu, kao i uvijek, škarpine, janjetinu... – govori Peranić, među ostalim i predsjednik Ronilačkog kluba Amfora.
Prva dama turizma ovog kraja Marina Peranić dodaje:
– Stara Novalja je posebna, pomalo je poput slavonskog sela, jer je kroz cijelo dugačko mjesto – jedna ulica, podijeljena na kvartove. I sve je plaža! Najudaljenija je kuća od mora svega tri ili četiri minute, pa koje to turističko mjesto ima?