Samobor, osim što je poznat po fašniku, kremšnitama i bermetu, oduvijek je bio poznat i po gastronomiji. Od davnina su Zagrepčani i mnogi drugi pohodili Samobor zbog raznih delicija. Nekad i poznatim Samoborčekom koji je, nažalost, postao prošlost.
Samobor me uvijek podsjećao na male austrijske gradove jer ima taj štih. Odmalena su me roditelji tamo vodili na izlete, i danas volim posjetiti taj grad i njegovu okolicu, pa sam se tako uputio nekoliko kilometara dalje, u malo mjesto Otruševec, u poznatu gostionicu “Kod špilje”.
Ugodno iznenađenje bio je susret s vlasnikom i chefom Stjepanom Grgosom koji svojim veselim osmijehom, ljubaznošću i dozom humora dočekuje i ispraćuje svoje goste budući da on sam s konobarima Gabrijelom i Božom poslužuje goste, a povremeno radi i u kuhinji sa suprugom Ivankom. Općenito mi je drago što se i kod nas počela uvoditi praksa da chefovi vode restorane kao što je dugogodišnja praksa u drugim zemljama poznatim po gastronomiji. Posebna je čast kada vam chef dođe do stola ili se prošeće restoranom. Ljubaznost vlasnika odvratila je moju pozornost od karte jela i prepustio sam se njegovom izboru. Čekajući prvi tanjur, u restoran je ušla “kumica” s punom košarom vrganja i lisički. U tom momentu dolazi Gabrijela – Gabica, kako je gosti zovu od milja – diskretna i samozatajna, spusti lijep tanjur na stol pa objašnjava:
“Ovo je domaća pašteta od pačetine prekrivena goveđim carpacciom pokapana bučinim uljem i prepečenim bučinim košticama.” Donosi i košaricu s friško pečenim kukuruznim i raženim te kruhom od češnjaka s maslinovim uljem i maslinama. Moram priznati – izvrsno.
Eto ponovno Gabice s carpacciom od svježih vrganja, a nakon toga s velikim dubokim tanjurom u kojem se nalazila bučina juha, žuta kao zlato, posuta sitnim nitima suhe paprike.
Saznao sam da se obitelj Grgos bavi i poljoprivredom pa tako kod kuće hrane patke, guske, purice i svinje te imaju i vlastiti vrt, a ono što ne uzgoje nađu u užoj okolici. Ipak sam pregledao kartu jela koja je i prevedena na strane jezike: domaći sir i vrhnje, čvarci, kuhana i suha domaća šunka, zimi krvavice, češnjovke, pečenice s domaćim kiselim kupusom... samo su neka jela iz ponude jer jela se mijenjaju prema sezoni.
Ponovo jesenski tanjur, rižoto od vrganja, lisički i kestena. Vinska karta sadrži više od 150 etiketa, od toga tri rinfuzna vina te 12 etiketa pjenušaca.
Osamdeset posto su vina poznatih hrvatskih vinara. Podosta vina iz raznih regija poslužuju i na čaše, kao i dvije vrste pjenušca. Tu je i dvadeset vrsta domaćih rakija hlađenih na -18.
Ugodno su me iznenadili i ponudom maslinova i bučina ulja, a u ponudi imaju i sedmo maslinovo ulje svijeta. Bogata im je i ponuda jabučnog, bijelog i vinskog octa te 14 godina starog bijelog i crnog aceta.
>> Tu ni Richard Gere nije dobio recept za sarmu, a Ujević se opuštao na šanku
placeni oglas an unatoc tome savrsena klopa... nije jeftino al vrijedi svake lipe