Vojni turizam postaje trend Visa. Otok na kojem su šetali komandosi, slijetali RAF–ovi avioni, pristajali brodovi Ilira, Grka, Rimljana, Venecije, Engleza, Francuza, Austro-Ugarske...,postao je slobodan 1992. kada se JNA povukla. U vojnom smislu "ključ Jadrana" je otad prodisao. Vojski više nema. Ali ima turista i avanturista.
– Titova špilja najveća je vojna atrakcija. Na otok je stigao 1944., kada je pobjegao iz Drvara. Upravljao je svim akcijama, a u to su doba Višani organizirano odlazili u Italiju, a zatim prema Egiptu, gdje su živjeli više od tri godine. Bojali su se da će zbog Tita otok biti meta napada Sila Osovine – pričaju u mjestu.
Gradom stalno prolaze stari vojni džipovi kojima turiste vode u razgled atrakcija – bivši aerodrom, utvrdu George III., bazu Parja, potkop Jastog, vrh Hum, uvale u koje su mogli ući brodovi, tunele...
U Luci srećem čovjeka kojeg ovdje znaju po nadimku Kolumbo. Zašto? Jer je otkrio susjedni – Hvar.
– Anegdota seže u mladost, kad sam s prijateljem odlučio gumenjakom iz Visa otići u Hvar na piće. I stigao sam u Hvar, ali kad sam se vraćao kući, skrenuo sam krivo i ostao nasred pučine, bez benzina i samo s jednim veslom i pola litre bevande u čamcu. Dakle, mogao sam veslati, ali samo u krug. Pokupili su me ribari... I tako smo nas dvojica zaradili nadimke Kolumbo i Frend.
Anegdotu nam je ispričala i Zagrepčanka, i to iz njezine viške ulice Jakšina.
– Susjedna kuća ima dva vlasnika. Ujutro jedan unosi sat vremena namještaj u kuću, a kad završi dođe drugi vlasnik pa sljedećih sat vremena iznosi iste te stvari. Pa se ovaj zatim vrati i opet ih unosi... I tako cijeli dan, ali zanimljivo je da se ne sretnu.
A kad se ipak sretnu?
– E, onda je burdil, odnosno frka. Čak sam ih i ja išla razdvajati...
>> U vaterpolskoj groznici cijele obitelji, zaigra i djed protiv unuka
Tito najveći maratonac drugog svjetskog rata. 4 godine nije ništa drugo radio nego samo bježo.