Ortoreksija - poremećaj koji postaje bolest

Ortoreksija utječe na ljude tako da im ritam življenja i prehrane koji su si sami nametnuli do krajnjih granica smanjuje društvene i socijalne kontakte. Takve osobe neće izaći u kafić s društvom ili na večeru jer ondje nema takve namirnice – doli vode– koja bi odgovarala njihovim kriterijima zdravog hranjenja. Tako ne očekujte da vaš prijatelj ili prijateljica za koju sumnjate da je ortoreksičar izađe s vama na večeru – osim ako se ne "naoruža" zdjelicama s vlastitom hranom. Nema tog prijatelja ili stručnjaka koji bi ga uvjerio da je hrana koju će jesti, pa makar i pripremljena kod kuće, dobra, zdrava i iz ekološkog uzgoja. Nepovjerenje koje ortoreksičari razvijaju prema svima koji pripremaju hranu – graniči s paranojom.

Ortoreksiju je, navode izvori, detaljno osamdesetih godina istražio dr. Steve Bratman, opisavši ortoreksičare kao osobe koje su se u stanju kažnjavati ako se "uprljaju" nekim "nezdravim jelom", a kazna može dosezati do gladovanja. Poveznica ortoreksije i bulimije je ta što se bulimičari uzrujavaju zbog količine hrane, a ortoreksičari zbog njezina podrijetla – zbog čega razvijaju neurotičan odnos prema svoj hrani. Nutricionistica Ksenija Sušac ističe da je svaka briga o zdravlju dobrodošla, no pretjerivanje može štetiti.

– Svaka ovisnost pa i ona o zdravoj hrani zapravo šteti. Zdrava prehrana treba biti stil života, ali ne i režim koji će gušiti ljude oko ortoreksičara. Od malog problema u prehrani ovaj poremećaj, naglašava nutricionistica, vrlo lako prerasta u opsesivnost i postaje teški socijalni problem za ljude koji ga ne prepoznaju. Ortoreksija se liječi polako, ključ je u postupnom uvođenju novih, normalnih, namirnica i navike u hranjenju.