U vremenu prije pametnih telefona, interneta i videoigara, djeca diljem Hrvatske provodila su sate na igralištima, ulicama i dvorištima, igrajući se igara koje su zahtijevale samo malo prostora, dobru volju i maštu. Osamdesete i devedesete godine prošlog stoljeća bile su zlatno doba dječjih igara na otvorenom – vremena kada se prijateljstva sklapala trčanjem, skakanjem i smijehom, a vrijeme mjerilo prema zalasku sunca.
Gumi-gumi: Gumi-gumi je bila popularna igra za djevojčice, u kojoj su dvije osobe držale gumenu traku oko nogu, dok je treća preskakala zadane obrasce. Skakalo se u ritmu i po pravilima, a razina težine rasla je kako se guma podizala – od gležnjeva do koljena, bokova pa sve do ispod pazuha. Igra je zahtijevala spretnost, izdržljivost i dobar osjećaj za ritam.
Graničar: Graničar je timska igra u kojoj dvije ekipe pokušavaju izbaciti protivničke igrače gađajući ih loptom. Igrač koji je pogođen izlazi iz igre, a cilj je ostati zadnji "preživjeli" član tima. Ova igra razvijala je brzinu, preciznost i timski duh.
Školica: Školica se igrala kredom nacrtanom mrežom s brojevima na pločniku, po kojoj su djeca skakala na jednoj nozi. Igralo se tako da se bacala kamenčić u jedno polje i zatim se moralo preskočiti to polje bez da se izgubi ravnoteža. Igra je poticala koordinaciju, koncentraciju i preciznost.
Care, care, gospodare: U ovoj igri jedno dijete je bilo 'car' i biralo boje koje ostali ne bi smjeli nositi. Igrači su morali pogoditi boju koju je car 'zamislio' i, ako je pogodak bio točan, mogli su ga pokušati stići i zauzeti njegovo mjesto. Igra je bila kombinacija sreće, promatranja i brzog trčanja.
Pokvareni telefon: Djeca su sjedila u krug i šaptom prenosila zadanu rečenicu od uha do uha. Na kraju kruga, zadnji igrač izgovarao bi što je čuo, a rezultat bi često bio smiješna i iskrivljena verzija početne poruke. Igra je bila izvor mnogih smijehova i pokazivala koliko komunikacija može biti nesavršena.
Ledene babe: Jedan igrač je lovio druge, a oni koje bi dotaknuo morali su 'zaleđeni' stajati na mjestu. Ostali igrači mogli su ih osloboditi dodirom, što je često vodilo do dramatičnih spašavanja. Igra je zahtijevala brzinu, spretnost i strategiju.
Skrivača: Jedan igrač broji do unaprijed dogovorenog broja, dok se ostali skrivaju. Zadatak mu je pronaći sve igrače, a pronađeni se mogu pokušati vratiti do 'baze' prije njega. Skrivača je bila omiljena zbog uzbuđenja i maštovitih skrovišta.
Lastik: Slična gumi-gumiju, lastik se igrao preskakanjem elastične trake vezane oko nogu. Uzorci skakanja su bili strogo definirani, a greške su značile gubitak reda. Igra je tražila dobru koordinaciju pokreta i pamćenje uzoraka.
Klikeri: Klikeri su se igrali na zemlji, gdje je cilj bio pogoditi i izbaciti protivničke klikere iz kružno označenog prostora. Igrači su koristili vlastite klikere kao oružje i alat za preciznost. Svaki dobar udarac donosio je ponos, a ponekad i osvajanje klikera protivnika.