Mozak bolje pamti odakle je primio informaciju nego kome smo tu informaciju proslijedili, pa ne čudi da se mnogi ne mogu sjetiti kome su što ispričali pa smo često "žrtve" slušanja jednih te istih priča. Što je pak govornik usredotočeniji na samoga sebe, to mu je takozvana odredišna memorija lošija.
Znanstvenici su odavno podijelili pamćenje kao dugoročno i kratkoročno, no ovo je prvi put da se netko pozabavio informacijama koje ulaze i izlaze te kako se smještaju u glavi. Zaključci do kojih su došli znanstvenici mogli bi nas dovesti u neprilike.
Primjerice, menadžeri moraju pamtiti kome su rekli koju informaciju ili predali odgovornost kako bi mogli promatrati napredak. Čak i lažljivci moraju pratiti kome su što rekli kako se ne bi neraspetljivo zapleli u vlastite izmišljotine, objavljeno je u časopisu Psihološka znanost.
Poznato je kako samo, kada drugima prenosimo informaciju, obično preokupirani razmišljanjem o tome što govorimo i kako izgledamo, među ostalim. No, očito je kako nas nešto ometa da povežemo osobu s činjenicom kada dijelimo informacije, pokazalo je istraživanje koje se zatim usmjerilo na otkrivanje ima li to veze s usredotočenošću na samoga sebe.
- Kada počnete nekome govoriti osobne činjenice u usporedbi s izlaganjem nekih neosobnih, odredišna memorija naglo se smanjuje zbog čega pretpostavljamo kako je ta usredotočenost na samoga sebe komponenta koja smanjuje asocijativnu memoriju - izjavio je Nigel Gopie iz Istraživačkog instituta Rotman u Torontu.