Namirnicu pomiriše, reže i potom odluči što će s njom

Kako od naoko posve obične i nezanimljive hrane pripremiti jelo dostojno kraljevske gozbe, samoniklo bilje pretvoriti u vrhunsku slasticu, a svježu ribu okupanu tek u limunovu soku i maslinovu ulju učiniti zalogajem koji se pamti?

Povrće i djeca

Sve to, ali i mnogo više prikazali su na kulinarskim radionicama Zagreb Wine Gourmet Weekenda tijekom protekla dana u Kaptol centru chefovi Damiano Negro, Marina Gaši, Oliver Grouard i Goran Amnegard. Riječ je o kuharskoj svjetskoj eliti okićenoj velikim brojem prestižnih Michelinovih zvjezdica, a upravo u njihovu društvu jedina dama među chefovima - i naše gore list - Marina Gaši doživjela je uspjeh jer je promovirana kao naša najmlađa i najkreativnija chefica.

Uza ovakve svjetske ‘kalibraše’ nježna i mlada chefica Marina Gaši posjetitelje je oduševila jednostavnošću pripreme hrane. Skromna na riječima i samozatajna, baš kao i njezina bolja polovica Davor Buršić, Marina je objasnila kako inspiraciju za kuhanje dobiva - na mah.

– Poput ubojstva, našalila se. – Kad uzmem namirnicu u ruke, pogledam je i pomirišem, razrežem, i tek tada dobijem ideju što bih s njom mogla napraviti. Ta prva ideja u pravilu je i najbolja. Volim svježu hranu, povrće, a posebno ribu. S njom, ali samo ako je svježa, nema mnogo posla. Ponekad je grijeh termički je obraditi - objašnjava Marina. Njezinu juhu od poriluka obožavaju i najrazmaženija nepca, pa i mala djeca koja se na zelenje najčešće mršte čvrsto stisnutih usana. Lako je njoj, komentirali su posjetitelji kulinarske radionice, kada živi i radi nadomak plave morske žitnice. No, brigu o svježoj ribi vodi Davor koji od zore promatra ribare kada se vraćaju s mora i prvi je koji će ih pričekati zbog svježih divljih brancina, škampi, dondola ...


Rakovi i svinjetina?!

Marina kuha uz bok velikima. Talijan Damiano chef je kuhinje u ekskluzivnom restoranu Relais Villa D’Amelia, a u kuhao je i za englesku kraljicu Elizabetu. Francuza Oliviera Grouarda od malih je nogu zanimalo kuhanje, a vojni je rok odslužio u kuhinji Elizejske palače, kuhajući za Jacquesa Chiraca. Kanađanin švedskog porijekla Goran Amnegard jedan je od rijetkih kuhara koji vrijeme, osim uz lonac, provodi i u vinogradu nedaleko Toronta. Ledena berba njegov je specijalitet među vinima, a u Zagrebu je očarao spojivši nespojive okuse rakova, svinjetine, algi.