Čišćenje pećnice jedan je od onih kućanskih poslova koje većina odgađa do posljednjeg trenutka. Masnoća, zapečeni ostaci hrane i tvrdokorne mrlje često znače puno ribanja, a mnogi pritom nerado posežu za agresivnim sredstvima jakog mirisa. Upravo zato sve više ljudi traži jednostavnije i praktičnije trikove, a među njima se kao neočekivani saveznik sve češće spominju tablete za perilicu posuđa, piše Southern Living.
One u sebi objedinjuju učinak sredstva za čišćenje i odmašćivanje pa se mogu iskoristiti za više dijelova pećnice, od rešetki do stakla na vratima. No prije nego što ih upotrijebite, važno je provjeriti sastav proizvoda. Ne preporučuju se tablete koje sadrže klorni izbjeljivač jer tijekom čišćenja ili kasnijeg korištenja pećnice mogu otpuštati štetne pare, a opasne reakcije moguće su i u kombinaciji s nekim drugim sredstvima, poput amonijaka, vodikova peroksida ili octa.
Koliko često treba čistiti pećnicu, ovisi o tome koliko je koristite. Oni koji peku samo povremeno mogu je detaljno čistiti jednom po sezoni, odnosno otprilike svaka tri mjeseca. Ako se pećnica koristi redovito, preporučuje se čišćenje jednom mjesečno kako bi se spriječilo nakupljanje masnoće i ostataka hrane, a između velikih čišćenja dobro je obrisati svako proliveno jelo čim se pećnica ohladi, kako se ne bi zapeklo i stvaralo dim pri svakom sljedećem pečenju.
Za čišćenje pomoću tablete potrebno je pripremiti gumene rukavice, tablete za perilicu posuđa, zdjelu tople vode, krpe od mikrovlakana, stari ručnik, aluminijsku foliju, plastični strugač i lopaticu za smeće. Prvi korak odnosi se na rešetke. Njih treba izvaditi iz pećnice, omotati aluminijskom folijom i staviti u kadu ili drugu dovoljno veliku posudu obloženu starim ručnikom. Zatim ih treba preliti vrućom vodom, dodati jednu tabletu za perilicu posuđa i ostaviti da se namaču dva do tri sata. Prije nego što se krene na unutrašnjost pećnice, potrebno je ukloniti sve mrvice i komade zapečenih ostataka. To se može učiniti plastičnim strugačem i lopaticom ili usisavačem, ovisno o tome što vam je praktičnije. Time se olakšava daljnje čišćenje i sprječava razmazivanje prljavštine po stijenkama.
Nakon toga slijedi brisanje i ribanje unutrašnjosti. Uz rukavice, pećnicu prvo treba prebrisati vlažnom spužvom ili krpom, a zatim tvrdokorne mrlje tretirati tabletom za perilicu posuđa. Tabletu je prije toga dovoljno kratko namočiti u toploj vodi kako bi omekšao zaštitni sloj, ali ne toliko da se raspadne, a potom njome kružnim pokretima ribati mrlje dok ne nestanu. Posebnu pažnju treba posvetiti vratima pećnice, osobito staklu na kojem se često najviše vidi nakupljena masnoća. Još jednom tabletom može se nježno izribati staklo dok se ne uklone mrlje, a zatim sve obrisati čistom, vlažnom krpom. Rubove vrata dobro je dodatno prijeći spužvicom ili krpom sa sapunom, a sve tragove sredstva na kraju ukloniti.
Kad su se rešetke dovoljno namakale, treba skinuti aluminijsku foliju i obrisati omekšane ostatke prljavštine spužvom ili krpom. Nakon ispiranja čistom vodom, rešetke treba dobro osušiti ručnikom i vratiti u pećnicu. Vrata je potom najbolje ostaviti otvorenima još neko vrijeme kako bi se sve potpuno osušilo na zraku.
Koliko nas uopće razmišlja o tome što zapravo ostaje na našem posuđu nakon pranja? Tablete koje bez imalo mehaničkog ribanja uklanjaju i najtvrdokorniju prljavštinu — djeluju gotovo “čudotvorno”. Ali ako su toliko snažne da razgrađuju masnoće i naslage u nekoliko minuta, što znači to za nas koji s tog istog tanjura jedemo svaki dan? Jesmo li baš sigurni da se sve to ispere do kraja? Ili u mikrotragovima ipak unosimo kemikalije, iz dana u dan, bez da o tome razmišljamo? Ne tvrdim ništa — ali pitam: jesmo li kao društvo prebrzo prihvatili praktičnost, a presporo postavili prava pitanja o dugoročnim posljedicama? Možda nije problem u odgovoru. Možda je problem što ga zapravo ni ne tražimo.