Maslinovo ulje na stolu 84 posto Hrvata

Sumnjam u tu statistiku pogotovo sa takovim cijenama ulja. Kupovna moc stanovnistva nije tolika da bi njih 80% moglo izdvojiti taj novac za kupovinu maslinova ulja. Kako objasniti cinjenicu da se u ribljem restoranu na moru uz ribu treba \"specijalno\" naruciti maslinovo ulje? Jer kako nam je vlasnik rekao - preskupo je.

Maslinovo ulje na stolu 84 posto Hrvata.....,,to je čista laž. Ja trošim samo maslinovo ulje ali ne hrvatskog porijekla, niti ga ne mislim trošiti po cijeni od 10-15 eura dok ima uvoznog po 5-6 eura iste kvalitete. Naši proizvođači maslinovog ulja htijeli bi sa proizvodnjom 500 litara ulja lijepo živijeti cijelu godinu, zato je ono tako skupo.

Politika poticaja i carinske zaštite za domaće maslinovo ulje je čisti promašaj na duge staze! Preciznije rečeno, ona dovodi do nepristupačno visoke cijene domaćeg maslinovog ulja koje je čak 3 do 4 puta skuplje od talijanskih, španjolskih ili turskih maslinovih ulja. Posljedično si to malo osoba može priuštiti i tako je potrošnja tog relativno manje škodljivog od ostalih rafiniranih ulja (bučino, suncokret itd.) plafonirana cijenom. Ali, pustimo mi tu politiku određivanja cijene na visokoj razini i pozabavimo se konkretnom životnom računicom. Prošlo ljeto sam bio na jednom pučinskom otoku gdje se sve više sadi maslina jer je poticaj relativno velik (i odumiru vinogradi jer to traži više muke!). I lokalna učiteljica u mirovini mi se pohvalila da proda godišnje 250 do 500 L maslinovog ulja, sve do posljednje boce, turistima po cijeni 90 kn/L. Nešto potroše na masline za zaštitna sredstva, gorivo za motokultivator i trošak branja i prerade u uljari, ali u načelu je to cifra par desetaka tisuća kn godišnje i da su trećina troškovi - opet je to lijepa cifra gotovine o kojoj poreznici pojma nemaju, zar ne? Prije tri godine sam bio na jednom udaljenom otoku zadarskog arhipelaga čuvenom po maslinarstvu i tamo sam slušao na trajektu lokalnu konverzaciju jedne stare gospođe koja na otoku ima 700 maslina i svake godine pokloni unuku par tisuća eura, onako od srca \"od bake\". I nemam osobno ništa protiv toga da bake poklanjaju unucima i da učiteljice u mirovini popune obiteljski proračun, ali ova druga baka je rekla da ono što dobiju od poticaja iz drž. proračuna bude taman za platiti gnojivo i zaštitna sredstva u masliniku. Jer, a to je point cijele priče, poticaj se ne plaća po L ulja plasiranog na legalno tržište nego po stablu masline. Gdje je tu interes države na duge staze i zašto su Hrvati prisiljeni s jedne strane plaćati domaće maslinovo ulje po 10 eura, a s druge strane još i kao porezni obveznici izdvajati za maslinike iz kojih se ne vrati ni L ulja na legalno tržište - e to je enigma...