U opsežnom istraživanju koje su uoči ulaska Hrvatske u EU proveli Večernji list i Millenium promocija građani Hrvatske između 100 ponuđenih hrvatskih velikana izabrali su njih 30 na koje su najponosniji. Iz dana u dan objavljivat ćemo njihove portrete kako bismo ih bolje upoznali, cijenili i čuvali uspomenu na njih. Hrvatske velikane predstavlja dr. sc. Božo Skoko, stručnjak za hrvatski identitet i imidž s Fakulteta političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu.
Marko Marulić (Split, 1450. – Split, 1524.) Otac hrvatske književnosti. Jedan od najpoznatijih europskih kršćanskih humanista. Svjetsku slavu stekao je duhovnim i moralističkim spisima na latinskom jeziku koji su bili onodobni europski bestseleri. Među prvima svoj jezik naziva hrvatskim. Piše o tragediji Hrvata u turskim progonima i na neki način postaje začetnikom hrvatske političke misli. Školovao se u Italiji za pravnika, a nakon povratka u Split najprije je radio u gradskim službama te potom kao odvjetnik i sudac. Svjetsku slavu stekao je rano kršćansko-moralističkim djelima na latinskom jeziku, među kojima su najpoznatija De institutione bene vivendi per exempla sanctorum (Pouke za čestit život na primjerima svetaca), Evangelistarium, rasprava o praktičnoj kršćanskoj etici, i Quinquaginta parabolae (Pedeset priča). Samo su Pouke tijekom 16. i 17. stoljeća tiskane u 19 izdanja, a talijanski prijevod u 12 izdanja. Marulićeva djela prevođena su na talijanski, španjolski, portugalski, francuski, engleski i njemački, a on je imao status jednog od najvećih kršćanskih pisaca. Među poznatim Marulićevim čitateljima bili su budući sveci Franjo Ksaverski, Franjo Saleški, Ignacije Loyola, francuski pisac Francisco de Quevedo, francuska kraljica Margareta Navarska, engleski kralj Henrik VIII. i njegov kancelar Thomas More. Stjecajem okolnosti Marulićevo najizvrsnije djelo, biblijsko-vergilijski ep Davidias (Davidijada), pronađen je tek 1952. u Nacionalnoj biblioteci u Torinu, a tiskan 1954. Za nacionalnu književnost najznačajniji je kao autor biblijskog spjeva Judita, koji je pisan izvorno za splitski i hrvatski puk. Prvi je to ep na hrvatskom jeziku u našoj književnosti i početak bogatog razdoblja pjesništva na hrvatskom jeziku. Vrijeme u kojem je Marulić završavao Juditu bilo je sudbonosno za Hrvatsku.
Osam godina prije doživjela je vojnički slom na Krbavskom polju (1493.), a turski pljačkaši dolazili su i do splitskih zidina. Izabravši kao temu biblijsku starozavjetnu priču o hrabroj udovici Juditi koja junačkim djelom spašava svoj grad od nadmoćnog asirskog vojskovođe, Marulić je htio ohrabriti svoje sugrađane i uliti im nadu da se osobnim junaštvom i Božjom pomoći mogu suprotstaviti daleko nadmoćnijem neprijatelju. Iako je Judita iz nepoznatog razloga objavljena tek 1521., njezino povijesno značenje i uspjeh potvrđuju tri izdanja još za Marulićeva života.
Ona će Marulića, zajedno s kraćim pjesmama Molitva suprotiva Turkom i Tužen’ja grada Hjerozolima učiniti središnjom osobom hrvatskoga renesansnog patriotizma. Zanimljivo je da Marulić u svome djelu Psichologia de ratione animae humanae (Psihologija ljudske duše) prvi put uopće rabi riječ “psihologija” pa ga se smatra njezinim tvorcem. Marulić je pisao i latinske pjesme, među kojima i ljubavne. Spomenik Maruliću u rodnom mu Splitu 1925. izradio je Ivan Meštrović. Njegov lik se nalazi na 1000 kn, najvećem apoenu hrvatskih novčanica.
>>Izložba učeničkih portreta Držića i suvremenika u Dubrovniku