“Meni je lijepo kod tete, ali išla bih mami”, iskreno je reklo dijete smješteno u udomiteljsku obitelj o čijem je povratku majci svoje mišljenje sudu nedavno trebala izreći Nela Bodrožić-Selak, djetetova posebna skrbnica.
Ovdje je bila riječ o preispitivanju ranije izrečene mjere oduzimanja prava na stanovanje majke s djetetom i povjeravanje na skrb o djetetu udomiteljskoj obitelji jer je zbog majčina načina života i gruba zanemarivanja djevojčica i udomljena.
Dijete želi i treba oca
Djetetovoj želji nije se moglo udovoljiti jer je za ovu djevojčicu mnogo bolje stanovati u udomiteljskoj obitelji nego živjeti s majkom koja luta ulicama, pije i ne brine se o njoj. No, to je tek manji dio problema s kojim se susreće ova stručnjakinja.
– U jednom drugom slučaju trebalo je izreći mjeru koja će djetetu omogućiti da viđa oca i ostvaruje osobne odnose s njim jer se majka odselila u drugi grad i na najrazličitije načine onemogućava susrete djeteta i oca. A svako dijete želi i treba te susrete, a usto zakonsko pravo na njih imaju i dijete i otac – objašnjava N. Bodrožić-Selak iz riječke jedinice Centra za posebno skrbništvo čiji je osnivač Ministarstvo socijalne politike i mladih, te nastavlja:
– To su tek neki primjeri, a takvih i sličnih je mnogo, sve više. U njima posebni skrbnici, uz stručnu pomoć psihologa, vodeći se jedino dobrobiti maloljetnog djeteta koje zastupaju, pomažu sudovima donijeti odluke najbolje za korist djeteta.
Centar za posebno skrbništvo počeo je s radom u rujnu, a uz riječku, ima još dislocirane jedinice u Splitu i Osijeku. U Rijeci rade dvije skrbnice: Nela Bodrožić-Selak i Marina Kos Jovanović, obje pravnice s iskustvom u poslovima bliskim socijalnom području, a pokrivaju čak tri županije: Primorsko-goransku, Istarsku i Ličko-senjsku. Otkako su imenovane posebnim skrbnicama, zastupale su djecu u 60-ak postupaka pred sudovima vezanim za izricanje mjera za zaštitu njihovih osobnih prava i dobrobiti, primjerice kad je riječ o privremenom povjeravanju djeteta drugoj osobi, ustanovi ili udomiteljskoj obitelji, oduzimanju prava na stanovanje s djetetom, lišavanju prava na roditeljsku skrb, povjeravanje djeteta s problemima u ponašanju radi pomoći u odgoju ustanovi ili udomiteljskoj obitelji ili pak ostvarivanju osobnih odnosa s roditeljem s kojim dijete ne živi.
Novi je zakon propisao da je dijete stranka u svim postupcima u kojima se odlučuje o njegovim pravima
No, Obiteljski zakon, temeljem kojega je i osnovan Centar za posebno skrbništvo, za prvu im je zadaću odredio zastupanje interesa djece u brakorazvodnim parnicama.
– Nezadovoljavajuće stanje obiteljskopravne zaštite djece bio je jedan od važnih razloga donošenja novog Obiteljskog zakona, koji je definirao posebno skrbništvo. Sada je propisano da je dijete stranka u svim postupcima u kojima se odlučuje o njegovim pravima i interesima i njegovo zastupanje uređeno je neovisno o roditeljima putem skrbnika – objašnjava Marina Kos Jovanović. Naravno, riječ je o razvodima koji nisu sporazumni, u kojima se roditelji ne mogu dogovoriti o zajedničkoj roditeljskoj skrbi i u kojima dolazi do situacije da se dijete koristi kao oružje. To su nemile životne situacije u kojima bivši supružnici preko djetetovih leđa pokušavaju riješiti partnerske, emocionalne ili imovinske odnose i pri tome uopće ne razmišljajući koliko štete i trauma nanose vlastitom djetetu.
– Skrbnici postupaju isključivo temeljem rješenja suda ili centra za socijalnu skrb u slučajevima kad roditelji ili izvanbračni partneri na obveznom savjetovanju u centrima ne uspiju dogovoriti na koji će se način brinuti o djetetu i kada izostane donošenje Plana o zajedničkoj roditeljskoj skrbi u pisanom obliku, za što sada postoji i oblikovana pismena forma koja ima snagu ovršne isprave – objašnjavaju skrbnice.
Razgovor uz psihologa
U tom planu naznačeno je mjesto stanovanja djeteta, vrijeme koje će dijete provoditi sa svakim od roditelja, način razmjene informacija, sadržaj roditeljske skrbi, pitanje uzdržavanja i niz drugih životnih pitanja djeteta čiji roditelji više ne žive pod istim krovom.
Kad plana nema, djetetu se određuje posebni skrbnik koji će ga pred sudom zastupati vodeći računa isključivo o njegovoj dobrobiti, ostavljajući po strani roditeljske inate i interese. U takvim slučajevima s djetetom mlađim od 14 godina skrbnik razgovara u prikladnom okruženju i uz stručnu pomoć psihologa i sve druge dostupne informacije o obiteljskoj situaciji procjenjuje što je za dijete najbolje.
I otac i dijete imaju zakonsko pravo na susrete i teško je kada ih majke ograničavaju ili onemogućavaju
Dijete starije od te dobi može i samo pred sudom izreći svoje mišljenje, želje i viđenje cijele situacije, a ako ne želi, i za njega je tu posebni skrbnik. S obzirom na statistiku koja bilježi da se u Hrvatskoj razvede svaki treći brak i da trećinu razvoda partnera s malodobnom djecom prati natezanje oko zajedničke roditeljske skrbi, posebnim skrbnicima na žalost, neće manjkati posla.
Ni kao zastupnicima djece tijekom brakorazvodnih parnica ni poslije rastava kad se i dalje često nastavljaju kršiti djetetova utvrđena prava i kada se nastavlja manipulacija njima.
Statistike pokazuju, kažu skrbnice, da manipulacije u najviše slučajeva potječu od majki, koje su većinom roditelj s kojim dijete živi.
>>Vodi radionice za žene koje prolaze kroz razvod: To su fajterice koje ulaze u svoje boli
Pa nisu majke krive što manipuliraju djecom kad ih očevi napuste kad su dosadašnji zakoni pisani i poticali na razvod roditelja ako "ovi nađu novu ljubav", zar ne?! Ima li ustalom neki medij koji promiče opraštanje bračne nevjere?!