Odnos između roditelja i odrasle djece ponekad može biti obilježen nesporazumima, zamjeranjima i neriješenim sukobima iz prošlosti. Roditelji se mogu osjećati odbačeno i iscrpljeno, dok odrasla djeca često imaju dojam da ih roditelji ne razumiju ili osuđuju. Ipak, psiholog i terapeut Jeffrey Bernstein za Psychology Today ističe da se čak i dugotrajno narušeni odnosi mogu poboljšati kada obje strane počnu drukčije pristupati jedna drugoj. Na temelju iskustva u radu s roditeljima odrasle djece izdvojio je tri promjene koje mogu pomoći u ponovnom zbližavanju.
1. Prihvaćanje različitih perspektiva: Roditelji i odrasla djeca često se sukobljavaju jer svatko smatra da je njegovo viđenje prošlosti jedino ispravno. Međutim, roditelj može vjerovati da je učinio najbolje što je znao, dok njegovo dijete istodobno može osjećati da su ga određeni postupci povrijedili. Obje perspektive mogu biti opravdane, a njihovo prihvaćanje ne znači odustajanje od vlastitih osjećaja. "Pravi oporavak dolazi iz fleksibilnijeg načina razmišljanja", objašnjava Bernstein. Dodaje da se odnos počinje popravljati kada se umjesto dokazivanja tko je u pravu obje strane pokušaju međusobno razumjeti.
2. Prihvaćanje tuđih nesavršenosti: Umjesto da određeno ponašanje odmah pripisuju sebičnosti ili drugim negativnim osobinama, roditelji i odrasla djeca mogu pokušati razumjeti što se krije iza njega. Primjerice, odrasla kći koja se teško nosi s vlastitim emocijama možda u određenim trenucima ne uspijeva sagledati tuđu perspektivu.
Takvo razumijevanje ne znači opravdavanje lošeg ponašanja jer svatko i dalje mora preuzeti odgovornost za svoje postupke. "Odnosi postaju mnogo sigurniji kada roditelji i odrasla djeca prestanu koristiti međusobne mane kao oružje", ističe Bernstein. Takav pristup može smanjiti prijezir i spriječiti produbljivanje sukoba.
3. Primjećivanje pozitivnih promjena: Kada je odnos dugo narušen, roditelji i odrasla djeca često primjećuju samo ono što potvrđuje njihova negativna očekivanja. Roditelji se usredotočuju na neodgovorene poruke ili neugodne komentare, a odrasla djeca na kritike i neželjene savjete. Zbog toga lako zanemaruju male znakove poboljšanja, poput iskazane zahvalnosti, brige za zdravlje roditelja ili razgovora koji završava bez svađe.
"Kada se roditelji i odrasla djeca usredotoče na 'dokaze' kojima potvrđuju isti zaključak, poput onoga da se ništa nije promijenilo, njihov odnos ozbiljno pati", upozorava Bernstein. Zato ističe koliko je važno primijetiti i male pozitivne promjene koje mogu pomoći roditeljima i odrasloj djeci da se ponovno zbliže.