Odabir psa nikada ne bi trebao ovisiti samo o izgledu jer različite pasmine nose i različite predispozicije za zdravstvene probleme. Iako ne postoji pasmina koja je potpuno imuna na bolesti, neke se smatraju robusnijima, dugovječnijima i manje podložnima nasljednim tegobama. Naravno, zdravlje svakog psa uvelike ovisi i o genetici pojedinca, odgovornom uzgoju, prehrani, kretanju, tjelesnoj težini i redovitoj veterinarskoj skrbi.
Australski govedarski pas: Ova iznimno aktivna pasmina poznata je po izdržljivosti, a nerijetko doživi 12 do 16 godina. Australski govedarski psi stvoreni su za zahtjevan rad i uglavnom se smatraju robusnim psima, premda se mogu pojaviti nasljedni problemi poput progresivne atrofije mrežnice i gluhoće. Zbog ogromne količine energije najbolje odgovaraju vlasnicima koji im mogu omogućiti mnogo svakodnevnog kretanja i mentalnih izazova.
Basenji: Ovaj drevni afrički pas, poznat i po tome što umjesto klasičnog laveža proizvodi neobične zvukove nalik jodlanju, uglavnom je snažne konstitucije. Životni vijek često mu je između 13 i 14 godina, a kratka dlaka jednostavna je za održavanje. Ipak, odgovorni uzgajivači trebali bi testirati pse na Fanconijev sindrom i određene nasljedne bolesti očiju.
Border collie: Jedan od najinteligentnijih pasa na svijetu vrlo je aktivan i izdržljiv te često živi i do 15 godina. Uz dovoljno kretanja i održavanje zdrave težine mnogi collieji dugo ostaju vrlo vitalni, iako pasmina može biti sklona displaziji kukova, epilepsiji i očnim bolestima. Ovo nije pas za sjedilački život jer mu uz fizičku aktivnost treba i mnogo „posla“ za mozak.
Jack Russell terijer: Mali rast nikako ne znači i malo energije. Jack Russell poznat je po nevjerojatnoj živahnosti, čvrstoći i karakteru mnogo većeg psa. Često doživi i do 16 godina, a uz pravilnu prehranu i dovoljno aktivnosti može ostati razigran duboko u starost. Kao i kod svake pasmine postoje određeni nasljedni rizici, uključujući probleme s očima, koljenima i sluhom, pa je važno birati odgovornog uzgajivača.
Sibirski haski: Stvoren za vuču saonica u ekstremnim klimatskim uvjetima, haski je atletski i izdržljiv pas koji uglavnom živi oko 12 do 14 godina. Pasmina se smatra relativno zdravom, premda se kod nje mogu pojaviti očne bolesti i displazija kukova. Najveći izazov često nije njegovo zdravlje nego zadovoljavanje goleme potrebe za kretanjem, zbog čega nije idealan izbor za svakoga.
Australski ovčar: Energičan, inteligentan i radno orijentiran australski ovčar obično ima životni vijek od približno 12 do 15 godina. U dobroj kondiciji može dugo ostati vrlo aktivan, ali pasmina ipak ima predispozicije za displaziju kukova, očne bolesti i epilepsiju, dok je kod nekih pasa važna i genska mutacija MDR1 povezana s osjetljivošću na određene lijekove. Redovito kretanje i mentalna stimulacija za njega su gotovo jednako važni kao hrana i voda.
Bigl: Veseli i znatiželjni bigl uglavnom je čvrst pas, a prosječno može živjeti između 10 i 15 godina. Jedan od najvećih zdravstvenih izazova kod ove pasmine zapravo je sklonost debljanju jer biglovi obično imaju izvrstan apetit pa vlasnici moraju paziti na količinu hrane i osigurati dovoljno aktivnosti. Mogu se pojaviti i epilepsija, hipotireoza te određeni problemi s očima i zglobovima, no uz dobru skrb mnogi biglovi ostaju aktivni sve do duboke starosti.