Grad na skalinama pršti od priča. Udaljen, raštrkan, izoliran kao kakav dalmatinski otok, u kojem su su prva i zadnja kuća udaljene više od 120 metara nadmorske visine, Imotski je pun života. Stanovnika je malo, ali su – jaki. Jedinstveni kako god se pogleda. Tin Ujević, Zvone Boban, spomenik Mercedesu, Guinnessov rekord u najvećem svrdlu, pa i najbogatiji Hrvat im je susjed iz Župe podno Biokova... Genijalci.
– BBC i FourFourTwo uvrstili su stadion Gospin dolac među deset najčudesnijih sportskih arena na planetu! Uz bok trkaćoj stazi u Monte Carlu. A gdje su naši Ivan Gudelj, Zvone Boban, Iko Buljan, Ante Rebić, Ivan Strinić – ponosni su domaći na stadion koji se nalazi između Modrog jezera i Tvrđave Topana.
Zabranjena ljubav Emira i Ivane
– I Hasanaginica je umrla od tuge i bola za izgubljenom obitelji i nepravde upravo ovdje, na Gospinu dolcu, a tu su baladu preveli i Goethe i Puškin, Scott... – govore.
U blizini je i selo Parlovi, odakle potječe i Mate Parlov kojega mnogi vežu za – Pulu i Fažanu.
– William Shakespeare pisao je o Romeu i Juliji, a mi Imoćani imamo svoju legendu o zabranjenoj ljubavi. Riječ je o Emiru i Ivani, on naočiti Turčin, ona dobro odgojena kršćanka, kći jedinica. Od njihovih je suza, legenda kaže, nastalo Grbavčevo jezero. Ona si je, zbog ljubavi, oduzela život... – govori Marija Jović, poznata Imoćanka, žena s dva fakulteta i doktoratom, dugogodišnja Večernjakova dopisnica, koja je nedavno proglašena najboljom knjižničarkom u Hrvatskoj.
– Gdje bih bila, a ne u svom Imotskom? Sve sam svoje snove ostvarila ovdje – smije se Marija Jović, ravnateljica Gradske knjižnice “Don Mihovil Pavlinović”, dobitnica nagrade Zaklade Dr. Ljerke Markić Čučuković za promicanje knjižničarske struke i bibliotekarstva te nagrade županije za izniman doprinos u promicanju vjerskih i kulturno-povijesnih vrijednosti te očuvanju kulturne baštine.
– Gotovo svaki treći Imoćanin član je knjižnice, simbioza imotskog čovjeka s knjigom traje 157 godina, uvijek se ovdje čitalo i ljudi su voljeli knjige.
Što čitaju Imoćani?
– Biografije! Aleksej Navalni, Donald Trump, Bill Clinton, JFK, zanimljiv im je i Churchill, a trenutačno je najčitanija autobiografija Pape Franje, osjećajna, dirljiva i vedra knjiga “Nadaj se” – kaže najbolja knjižničarka Hrvatske.
Knjižnica je, sama po sebi, spomenik. U njoj se rodio prvi predsjednik Sabora Žarko Domljan, te njegova sestra, poznata TV dama Ksenija Urličić, a na njoj je i posljednji reljef genijalne kiparice Marije Ujević Galetović, koju će Zagrepčani prepoznati po spomeniku Augustu Šenoi u Staroj Vlaškoj.
– Turist svakako treba posjetiti prekrasnu Zelenu katedralu u Donjem Prološcu, vidjeti rijeku Vrljiku, obići Modro i Crveno jezero, znati da postoji i Zeleno jezero, ali i još desetak drugih, koja su možda i ljepša od ovih najpoznatijih. Imamo i sjajne muzeje, fenomenalne vinare – govori gospođa Marija Jović.
Nadahnula je Imotska krajina obitelj Ujević, Ivana Raosa, Vladu Gotovca, Matu Marasa, Petra Gudelja, kolegu Antu Tomića... Prvi su pisci ovdje pisali još na stećcima.
– Petar Gudelj znao bi reći: ‘Imoćani su oduvijek vjerovali u Boga i u vile.’ Hologram Tin Ujević ovih dana stiže iz tvornice, bard se vraća u svoj Imotski – dodaje Marija Jović.
Vinari su - forte
Odavno je poznato da Imoćani drže svoje goste na dlanu, redom su ovdje vile s bazenima, a ako vila nema barem tri kupaonice, rijetko će tko i krenuti u turizam.
– Kod nas nije zimmer frei, nego villa frei. Držimo visoki standard, na djedovini, u kućama koje su nekad bile napuštene i gotovo posve srušene, danas su obnovljene vile koje blistaju. Tko dođe, nema ni potrebe odlaziti s druge strane Biokova na Makarsku rivijeru, sve već ima tu – govore domaći.
– Vinari su nam forte, od Katicha, Grabovca, Matkovića, Jerkovića, Sušića, Roglića... Dobivaju svjetske nagrade Decanter, pa se po tome možemo mjeriti s kakvim gradićem u Francuskoj. Za bukaru i vino svi znaju, a rijetko tko zna da je voda iz Modrog jezera odlazila na sam dvor Franje Josipa I. u Beč.
Zašto je car pio vodu iz Modrog jezera?
– Djeluje kao afrodizijak! Nije ni čudno da je s caricom Sissi imao toliko djece... – smiju se Imoćani.