Sezona peludi ne muči samo ljude nego i pse. Alergije na pelud jedan su od čestih oblika okolišnih alergija kod pasa, osobito u razdobljima kada su koncentracije peludi visoke, najčešće u proljeće i jesen. Nastaju kada imunološki sustav psa pretjerano reagira na pelud drveća, trava, cvijeća ili korova, doživljavajući je kao prijetnju, piše PetMD.
Pelud se sastoji od sitnih čestica koje putuju zrakom, a zatim se mogu zadržati na koži i dlaci psa. Pas ih može udahnuti ili unijeti u organizam dok se liže i uređuje, nakon čega se mogu pojaviti svrbež, crvenilo i upala kože. Razina peludi razlikuje se ovisno o području i sezoni, a budući da različite biljke cvatu u različito vrijeme, neki psi tegobe imaju samo u jednom dijelu godine. Najčešći simptomi alergije na pelud kod pasa su svrbež, suzne oči, crvenilo kože, lizanje šapa, grickanje kože, kihanje ili takozvano obrnuto kihanje, rijetka stolica, proziran iscjedak iz nosa, tresenje glavom, gubitak dlake i koprivnjača. Česte su i upale uha, osobito kod pasa koji su skloniji alergijskim reakcijama. Iako se alergije na pelud ne mogu trajno izliječiti, simptomi se mogu dobro držati pod kontrolom uz veterinarsku skrb.
Točan razlog zašto neki psi razviju alergiju, a drugi ne, nije u potpunosti poznat, no smatra se da važnu ulogu može imati genetika. Među pasminama koje su sklonije alergijama na pelud navode se američki pit bull terijeri, francuski i engleski buldozi, zlatni i labrador retriveri, njemački ovčari, koker španijeli, bokseri i zapadnoškotski bijeli terijeri. Dijagnoza se ne postavlja jednim jedinim testom. Veterinar će najprije uzeti u obzir povijest bolesti psa, razdoblje u kojem se simptomi javljaju te obaviti pregled kože, dlake, ušiju i nosa. Budući da slične simptome mogu izazvati buhe, krpelji, grinje ili sekundarne infekcije kože, potrebno je isključiti i te uzroke.
Najpreciznijom metodom za dokazivanje okolišnih alergija smatra se intradermalno alergološko testiranje, koje obično provodi veterinarski dermatolog. Kod tog se postupka obrije manji dio dlake, koža se izloži malim količinama alergena, a reakcija se procjenjuje nakon otprilike 30 minuta. Na temelju rezultata može se osmisliti terapija prilagođena psu.
Neki veterinari mogu napraviti i krvne pretrage kojima se traže antitijela na različite alergene. Ta metoda nije toliko precizna kao kožno testiranje, ali može pomoći u sužavanju mogućih okidača. Liječenje ovisi o jačini reakcije i količini izloženosti peludi, no najvažnije je ne ignorirati simptome. Ako se pas uporno češe, liže šape, trese glavom ili mu se svake sezone ponavljaju problemi s kožom i ušima, vrijeme je za pregled kod veterinara.