Gdje biste bili najsigurniji u slučaju globalne katastrofe? Znanstvenici izdvojili jednu zemlju

Što kada bi svijet pogodila katastrofa razmjera kakve čovječanstvo dosad nije iskusilo? Udar velikog asteroida, ekstremna vulkanska erupcija, pandemija ili potpuni kolaps ključne infrastrukture mogli bi dramatično promijeniti svakodnevni život. U takvom scenariju nameće se pitanje postoji li na Zemlji mjesto koje bi imalo veće šanse izdržati posljedice od ostalih. U studiji objavljenoj u časopisu Global Challenges istraživači su pokušali identificirati zemlje koje bi mogle biti otpornije na različite vrste globalnih katastrofalnih rizika. Među državama koje su se izdvojile posebno mjesto zauzela je Australija.

To, naravno, ne znači da bi Australija bila sigurna od globalne katastrofe. Autori naglašavaju da nijedno mjesto na Zemlji nije otporno na sve moguće scenarije. Riječ je o procjeni otpornosti, odnosno sposobnosti zemlje da nakon velikog poremećaja nastavi osiguravati osnovne potrebe stanovništva i funkcioniranje društva, prenosi Science Alert. 

Istraživači su pregledali postojeću znanstvenu literaturu o posljedicama različitih katastrofalnih događaja te su globalne rizike podijelili u nekoliko širih kategorija. Jednu čine scenariji naglog smanjenja količine Sunčeve svjetlosti koja dopire do površine Zemlje. Takvo bi se nešto, primjerice, moglo dogoditi nakon velike vulkanske erupcije, udara asteroida ili u scenariju nuklearne zime. Posljedice bi mogle uključivati nagli pad temperatura i ozbiljne probleme u proizvodnji hrane.

Drugu kategoriju predstavljaju katastrofalni poremećaji infrastrukture. Velike geomagnetske oluje, kibernetički napadi, pandemije ili drugi ekstremni događaji mogli bi ugroziti opskrbu električnom energijom, transport, komunikacije i prehrambene sustave. Treća skupina odnosi se na velike biološke prijetnje, prirodnog ili ljudskog podrijetla, koje bi mogle dovesti do velikog broja žrtava i ozbiljno poremetiti funkcioniranje društva.

Zašto se izdvojila upravo Australija?

Nije dovoljno samo procijeniti koliko je neka država izložena katastrofi. Važno je i koliko je sposobna funkcionirati nakon nje. U analiziranoj literaturi s većom otpornošću povezivale su se karakteristike poput razvijene industrije, stabilnih institucija, dostupnosti resursa, proizvodnje hrane i geografske izoliranosti. Važna može biti i sposobnost zemlje da zadovolji osnovne potrebe stanovništva ako međunarodna trgovina bude ozbiljno poremećena.

Australija ima nekoliko takvih prednosti. Riječ je o geografski izoliranoj otočnoj državi s velikom poljoprivrednom proizvodnjom, energetskim resursima i razvijenim gospodarstvom. Prema autorima studije, Australija je u radovima koje su analizirali bila jedina država identificirana kao otporna u sve tri promatrane kategorije globalnih katastrofalnih rizika. No riječ "otporna" ovdje je ključna – ona ne znači da bi zemlja prošla bez žrtava, nestašica ili drugih ozbiljnih posljedica.

Uz Australiju, među državama koje su se u analizi izdvojile našli su se Novi Zeland, Japan, Švicarska i Argentina. Svaka od njih, međutim, ima vlastite slabosti. Geografski položaj nekih zemalja može povećati izloženost određenim prirodnim katastrofama, dok bi u slučaju dugotrajnog prekida međunarodne trgovine veliki problem mogla predstavljati ovisnost o uvozu ključnih proizvoda. Čak ni Australija nije potpuno samodostatna. Globalni prekidi trgovine mogli bi utjecati na dostupnost pojedinih lijekova, goriva, gnojiva i drugih proizvoda potrebnih za normalno funkcioniranje modernog društva.

Izoliranost može biti prednost, ali i problem

U pandemiji ili nekom drugom globalnom poremećaju mogućnost kontrole granica može biti velika prednost otočnih država. Međutim, ista izoliranost može postati problem ako se međunarodni opskrbni lanci prekinu na dulje vrijeme. Zbog toga istraživanje ne treba shvatiti kao popis mjesta na koja bi trebalo pobjeći u slučaju katastrofe. Autori zapravo naglašavaju važnost izgradnje otpornijih društava prije nego što do ozbiljne krize uopće dođe. Zemlje poput Australije i Novog Zelanda mogle bi, primjerice, imati važnu ulogu u očuvanju zaliha hrane, sjemena i drugih ključnih resursa te potencijalno pomoći u oporavku nakon velikih globalnih poremećaja.

Najvažnija poruka istraživanja nije da bi se u slučaju apokalipse trebalo preseliti na drugi kraj svijeta. Nijedna država nije imuna na sve moguće globalne prijetnje, a različite katastrofe donijele bi potpuno različite posljedice. Puno važnijom pokazuje se otpornost društva – od stabilne proizvodnje hrane i energije do kvalitetne infrastrukture, zdravstvenog sustava i institucija sposobnih funkcionirati tijekom krize. Drugim riječima, najbolja zaštita od globalne katastrofe možda nije pronalazak savršenog skrovišta, nego priprema društva za situacije za koje se svi nadamo da se nikada neće dogoditi.