Smješten između Austrije i Švicarske, Lihtenštajn je toliko malen da ga je lako previdjeti na karti Europe. No iza njegovih skromnih 160 četvornih kilometara krije se jedna od najprosperitetnijih europskih država, poznata po visokom životnom standardu, snažnoj industriji, niskoj nezaposlenosti i sigurnosti. U kneževini živi tek oko 40.000 stanovnika, ali njezina gospodarska snaga daleko nadmašuje ono što bi se moglo očekivati od zemlje te veličine. Lihtenštajn nema vlastitu zračnu luku, a kao valutu koristi švicarski franak. Službeni jezik mu je njemački, dok se u svakodnevnom životu govore i lokalni alemanski dijalekti. Unatoč svojoj veličini, ubraja se među države s vrlo visokim BDP-om po stanovniku.
Visok životni standard rezultat je kombinacije snažnog gospodarstva, razvijenog financijskog sektora, industrije i poreznog sustava koji je desetljećima privlačio kompanije i kapital. Zanimljivo je da se bogatstvo u Lihtenštajnu uglavnom ne povezuje s pretjeranim pokazivanjem luksuza. Zemlja je poznata po mirnom načinu života, uređenosti i diskreciji, a upravo je osjećaj privatnosti jedan od razloga zbog kojih je privlačna i brojnim imućnim stanovnicima. I sama kneževska obitelj iznimno je bogata. Knez Hans-Adam II. nalazi se među najbogatijim europskim monarsima, a bogatstvo obitelji povezano je s velikom privatnom imovinom i poslovnim interesima.
Lihtenštajn ima još jednu geografsku posebnost. Jedna je od samo dvije dvostruko kontinentalno zatvorene države na svijetu, uz Uzbekistan. To znači da ne samo da nema izlaz na more nego ga nemaju ni države s kojima graniči – Austrija i Švicarska. Stanovnik Lihtenštajna zato mora prijeći najmanje dvije državne granice kako bi stigao do obale neke države koja ima izlaz na more. Također, iako je Vaduz glavni grad i političko središte zemlje, nije njezino najveće naselje. Tu titulu nosi Schaan.
Jedna od najvećih posebnosti Lihtenštajna krije se u njegovu tržištu rada. Gospodarstvo je toliko razvijeno u odnosu na broj stanovnika da velik dio zaposlenih svakodnevno dolazi na posao iz susjednih država, prije svega Švicarske i Austrije. Stopa nezaposlenosti tradicionalno je vrlo niska, a gospodarstvo se ne oslanja samo na bankarstvo i financijske usluge, kako bi se možda moglo pretpostaviti.
Važnu ulogu ima proizvodnja, a tamošnje kompanije specijalizirane su za visokotehnološke i precizne proizvode, strojeve, elektroniku, medicinsku i drugu specijaliziranu opremu. Upravo je snažan izvoz jedan od temelja gospodarskog uspjeha ove male zemlje. Lihtenštajn je ujedno poznat po velikom broju registriranih pravnih subjekata u odnosu na broj stanovnika, čemu pridonosi poslovno i porezno okruženje.
Još jedna zanimljivost jest činjenica da Lihtenštajn nema vlastitu vojsku. Ukinuo ju je još 1868. godine, prvenstveno zbog troškova njezina održavanja, i nikada je nije ponovno uspostavio. Sigurnost je jedna od karakteristika po kojima je kneževina poznata. Riječ je o zemlji s vrlo niskom stopom kriminala i malim policijskim sustavom, što nije neobično uzme li se u obzir da cijela država ima stanovnika koliko jedan manji grad. Ipak, popularne priče prema kojima stanovnici redovito ostavljaju kuće otključanima ili se zatvorenicima hrana jednostavno naručuje iz obližnjih restorana bolje je promatrati kao slikovite anegdote o sigurnosti i veličini zemlje, a ne kao pravilo koje vrijedi za sve.
Lihtenštajn je ustavna nasljedna monarhija s vrlo snažnim elementima izravne demokracije. Građani putem referenduma mogu sudjelovati u važnim političkim odlukama, uključujući pitanja vezana uz zakone i ustavne promjene. Istodobno, knez ima veće političke ovlasti nego monarsi u mnogim drugim europskim monarhijama, zbog čega je politički sustav Lihtenštajna prilično neobična kombinacija monarhije i izravne demokracije.
Kneževina Lihtenštajn osnovana je 1719. godine unutar Svetog Rimskog Carstva, a ime je dobila po dinastiji Liechtenstein. Nakon velikih političkih promjena koje su početkom 19. stoljeća zahvatile Europu, postala je suverena država, a poslije je bila članica Njemačkog saveza sve do njegova raspada 1866. godine.
Danas je Lihtenštajn primjer koliko veličina države ne mora imati mnogo veze s njezinom gospodarskom snagom. Bez vlastite zračne luke, bez izlaza na more i s populacijom manjom od mnogih europskih gradova, ova alpska kneževina uspjela je izgraditi jedan od najviših životnih standarda na kontinentu – i pritom ostati mjesto za koje mnogi Europljani još uvijek znaju iznenađujuće malo.