Nas šezdesetak biciklista, raznih dobnih skupina i kondicijske pripreme, 28. kolovoza rano ujutro krenuli smo na biciklistički maraton Zagreb-Vodice, u organizaciji BK Sutla i DVD Sesvetski Kraljevec, kako bismo odali počast vatrogascima stradalima u kornatskoj tragediji prije devet godina.
Ispratio nas je zagrebački gradonačelnik g. Milan Bandić, označivši start točno u 7 sati.
Prvi dan odvezli smo najdužu etapu, oko 110 km, vozeći preko Pisarovine i uz desnu obalu Kupe, te smo u Slunj stigli rano poslijepodne. Uz dvije okrepe po putu, pripremljene doista od srca (u Vatrogasnom domu u Pisarovini, te u restoranu Karan), vožnja je tekla lagano i bez ikakvih problema. Vrhunac dana bio je doček u Slunju. Na ulazu u grad, sa zastavama i postrojeni, dočekali su nas mali slunjski vatrogasci, a potom i njihovi odrasli kolege u slunjskoj vatrogasnoj postaji.
Ubrzo su nam se pridružili i gradonačelnik i župnik, uveličavši naš dolazak i pretvorivši ga u pravu svečanost. Uzevši u obzir da smo mi biciklisti spremni noćiti doista u svakakvim uvjetima, smještaj u slunjskom župnom dvoru slobodno bismo mogli nazvati hotelskim, mjereno biciklističkim mjerilima.
Sljedećeg dana vozili smo kratku, ali brdovitiju etapu, od Slunja do Korenice. Doček i doručak koji su nam pripremili rakovički vatrogasci izmamio je spontan pljesak nas sudionika maratona. Ubrzo nakon što smo teška srca krenuli iz Rakovice, putem smo sustigli i prestigli hodočasnika, koji se iz Graza pješice uputio prema Međugorju i kretao se dijelom našega puta.
Stanka koju smo imali u NP Plitvička jezera bila je dovoljno duga da nas Austrijanac prestigne, te da ga opet susretnemo po nastavku puta. Stigavši na cilj druge etape, u Korenicu, i samo se kratko odmorivši, našeg novog prijatelja, 57-godišnjeg Josefa, ponovno smo sreli.
Vođeni starim hrvatskim običajem da se pri trećem susretu ide na piće, neumornog hodočasnika koji pješači od Graza prema Međugorju, ubrzo smo priključili našem društvu, te ga počastili pivom.
No, osim toga, još smo ga i “prošvercali” u našu spavaonicu ponudivši mu prenoćište (ovaj put u školskoj dvorani), te na ponovno savršenu večeru (naravno, sve uz dogovor s koreničkim domaćinima vatrogascima).
Tako smo stekli još jednog novog prijatelja, kojega ćemo, nakon što smo čuli njegove planove, sigurno ponovno sresti na nekom od budućih maratona.
>>Ni sedam godina nakon tragedije na Kornatima obitelji nisu pronašle mir