Nakon bestselera “Žuta”, u kojem se okomila na izdavaštvo, u novom romanu “Katabaza”, prevedenom na hrvatski u izdanju Mozaika knjiga, američka spisateljica R. F. Kuang bacila se na akademike i intelektualce. U njemu vodi čitatelje doslovno na vrata pakla i spaja mitologiju, magiju i ambiciju s mračnim humorom i šokantnim obratima.
Doktorandica Alice Law kreće u podzemlje po dušu preminulog mentora, a na tom putu pridružuje joj se njezin najveći rival Peter Murdoch, previše pametan, naporan i previše zgodan za vlastito dobro. “Katabaza” je briljantna priča po kojoj Amazon MGM Studios upravo snima seriju, a s autoricom koja je osvojila nagrade Nebula, Locus, Crawford i British Book razgovaramo u povodu hrvatskog prijevoda.
Akademija je svijet u kojem ste proveli puno vremena. Koliko vas ima u liku Alice?
Prilično. Mislim, ja sam u zabludi, ona je u zabludi… Vjerojatno bih i ja otišla u pakao po svoju mentoricu, ali zato što mi se ona doista sviđa. Svi moji glavni likovi imaju dijelove mog srca, ali uvijek pokušavam zadržati kritičku distancu. Alice se u većem dijelu knjige osjeća kao da ju je izdao vlastiti um. Kad sam počela pisati taj roman, i ja sam se tako osjećala.
A lik Petera, temelji li se na vašem suprugu?
Da, kriva sam! U svim svojim knjigama opisujem verziju istog lika. To su nespretni, štreberski muškarci koji lako puknu. Znate, kad sam u osnovnoj školi gledala “Kako izdresirati zmaja”, zaljubila sam se u Hiccupa. A onda sam počela izlaziti s njegovom stvarnom verzijom. Volim njegovu luckastost i intelekt. Jedna od prvih rečenica kojom sam opisala Petera je da izgleda kao da je kao dijete nosio aparatić za zube.
Čini se da stvarate likove iz ljubavi. Ali tu je i neobični mentor, čovjek s čudnom reputacijom. Ima li tom liku nešto iz zbilje?
Da, jako me zanima mit o muškom akademskom genijalcu i kultu zlostavljanja povezanom s tim naslovom. Jeste li možda gledali film “Ritam ludila”? To je priča o mladiću koji uči svirati bubnjeve i njegovu stravično strogom profesoru, kojemu se taj učenik unatoč zlostavljanju uporno vraća. Zanima me taj mentalitet i općeprihvaćena ideja da titula i pozicija dopuštaju upravo to, pravo na zlostavljanje. Žrtve se često povezuju s napadačem do te mjere da se smatraju posebnima ako ih je njihov zlostavljač izabrao. Zato istražujem tu strašno napetu priču s mentorom kojeg oboje dubinski mrze, ali i obožavaju.
Alice je Azijatkinja, ali to se spominje vrlo usputno. Zašto?
Iskreno, jako me frustrira kada ljudi kažu: “Hrabro je da pišeš o ženi druge rase!” Ja nikad nisam bila poput bjelkinje pa bi mi to bilo puno teže napisati. Često me pitaju i zašto biram stavljati marginalizirane likove u središte radnje, ali to mi se čini kao pogrešno pitanje jer prema tome, ako nisi bijelac, o takvom liku ne možeš ni pisati. Pišem nijansirane likove čije podrijetlo znači da se svijetom kreću drukčije.
Je li Sud Ponosa (knjižnica) vaša mala osveta iritantnim kolegama?
Apsolutno, baš smo se zabavljali. Dobivala sam ideje i od supruga jer je i on u akademiji. Razmišljali smo: “Koje su sve one sitne iritantne stvari koje tamo ljudi rade... mislim da zaslužuju malo kazne!”
Koliko ste uključeni u televizijsku adaptaciju tog romana?
Odavno sam odlučila da neću pokušavati nametnuti mnogo kreativne kontrole jer to jednostavno nije moja umjetnička forma. Budući da ne znam kako je režirati nešto, bilo bi smiješno pokušavati mikromenadžirati. Tu samo želim pronaći nekoga čijoj viziji vjerujem, predati mu ideju i pustiti mu da je razvije. Svima sam rekla da sam otvorena za značajne promjene radnje. Roman već postoji, neka u seriji izgrade nešto novo.
Gledate li BookTok videe u kojima vas hvale?
Zadnji put bila sam na TikToku prije dvije godine i bilo je zabavno, ali to mi je prevelika distrakcija. No čvrsto vjerujem da je TikTok odličan prostor za čitatelje. BookTokovi su krasna stvar, a posebno mlađi čitatelji znaju biti jako entuzijastični oko knjiga i kul je to čuti i vidjeti, pogotovo u vrijeme kada je čitanje na neki način “pod napadom”.
Što vas privlači pisanju fantasyja?
Počela sam pisati fantasy jer sam to i čitala. Bila sam praktički još dijete kad sam pisala trilogiju “Rat makova”. Kao mala doista sam željela nekamo pobjeći, svijet mi se činio tako nezanimljiv, i našla sam knjige. Čak primjećujem da kako starim, postajem sve znatiželjnija prema stvarima u ovom svijetu. Tek sad otkrivam magiju u običnim, svakodnevnim detaljima svijeta oko sebe.
Koje su knjige ovih dana na vašem noćnom ormariću?
Upravo sam pročitala “The Overstory” Richarda Powersa i “10:04” Bena Lernera. Čitam i biografiju Andrea Carnegieja te ponavljam gradivo čitajući iznova “Redwall” Briana Jacquesa jer ću o njemu uskoro raditi podcast. Puno čitam, ali obožavam i otići u kino i opustiti se.