Velikan poljske i svjetske književnosti Witold Gombrowicz imao je sudbinu dostojnu romana, što je taj genijalac i iskoristio u svojim djelima, napose u kratkom romanu «Trans-Atlantic» (Fraktura, ur. Seid Serdarević, prev. Mladen Martić, pogovor najvećega hrvatskog polonista pokojnoga prof. dr. Zdravka Malića).
Djelo je napisano u Argentini neposredno nakon Drugog svjetskog rata, u zemlji u koju je pisac dospio uoči početka svjetske kataklizme kao turist, a onda u njoj prisilno ostao, zauvijek udaljen od rodne Poljske, u koju se nikad nije vratio, premda joj se 1960-ih približio nastanivši se u Francuskoj. U svojim znamenitim «Dnevnicima» Gombrowicz je zapisao što ga je ponukalo da «Trans-Atlantic» – u osnovi kriminalističko-erotsku priču, ali pisanu modernistički i s autobiografskom potkom prepunom esejističkih ulomaka o odnosu individue i kolektiviteta – intonira kao oštru satiru. Htio je, piše, «olabaviti tu našu podčinjenost Poljskoj! Odlijepiti se barem malo!” Rezultat je remek-djelo jezične kreativnosti i razornoga sarkazma.