Vidiš, magarče moj, na Zapadu je EU, a to je put u Nikudgrad

- Ja sam Marko Brecelj, ex-Buldožer. Malo mi je seljački, a malo i ponižavajuće to reći, ali tako sam najavljen - tim se riječima jučer pred zagrebačkim Muzejem suvremene umjetnosti predstavio legenda YU-rocka, koja već desetljećima više pozornosti izaziva svojim performanceima, nego glazbom. Jučer je pred MSU izveo dva: “Magarac u Zagrebu” i “Sedam sekretara SKOJ-a Cvrkut”.
No, prije je imao potrebu podijeliti s okupljenim nekoliko, kako sam reče, usputnih dojmova o instituciji koja ga je pozvala da dva dana drži art-pop radionice:

- Pred grobnicom smo hrvatskih i europskih opljačkanih novaca. Bez sumnje u ovoj zgradi ima bez sumnje više betona i željeza nego u Muzeju suvremene umjetnosti u Beogradu. Tako da je jasno da je opet Dinamo pobijedio Crvenu zvezdu i Partizan.
A onda se Brecelj dao na posao i izveo plastičnog magarca uglavljenog na kolicima iz Intrespara i okretao ga na razne strane svijeta; pokazivao mu sjever gdje je na Gornjem gradu smaknut Matija Gubec, istok gdje se Sava ulijeva u Dunav i gdje je sličan muzej samo “manje suvremen”, a onda je magarcu pokazao i Zapad  gdje je EU koja ide u Nikudgrad.
- Europskoj uniji jedina je logika povećanje bruto domaćeg proizvoda, a to je sigurni put u Nikud - rekao je Brecelj koji je posljednji put na poziv neke institucije boravio 1976. godine kada je s članovima Buldožera primio nagradu Sedam sekretara SKOJ-a. Tai je događaj bio nadahnuće za drugi performance u kojem je mramornu ploču  iz sarajevske Skenderije bacio na tlo i razbio u desetke malih kamenih “plaketa”.

Brecelj može nekome djelovati kao čudak, ali itekako ima smisla i istine u onome što radi. Što se tiče onoga po čemu je u javnosti još uvijek najpoznatiji, grupe Buldožer, dojam je da gaji dvosmislene osjećaje - nema nikakve sumnje da je ponosan na taj dio svoje povijesti, ali ne želi biti njezin rob, a vjerojatno tu ima i još nerašćišćenih odnosa s drugim članovima benda, pa ponekad kaže i nešto grublje nego što zapravo misli.