Veliki pečat ZagrebDoxa iranskom filmu 'Lisica pod ružičastim Mjesecom'

U subotu, 26. travnja, s početkom u 18 sati, na svečanoj dodjeli nagrada proglašeni su pobjednički filmovi dvadeset drugog izdanja Međunarodnog festivala dokumentarnog filma ZagrebDox. Na festivalu koji je u kinu Kaptol Boutique Cinema otvoren prošle nedjelje publika je imala priliku pogledati čak 112 dokumentarnih ostvarenja u šesnaest programskih cjelina, a za službenu festivalsku nagradu Veliki pečat natjecalo se dvadeset filmova u Međunarodnoj  i osamnaest filmova u Regionalnoj konkurenciji.

Međunarodni žiri čiji su članovi bili David Borenstein, Christian Frei i Oliver Sertić dodijelio je Veliki pečat filmu Lisica pod ružičastim Mjesecom, Mehrdada Oskoueija i Soraye Akhlaghi. „Snažan i poetičan film nastao prema fascinantnoj suradnji. Svi formalni elementi filma imaju jasnu svrhu u prikazivanju aktualne globalne teme kroz sirovu i intimnu perspektivu jednog nezaboravnog lika. Sorayin iskreni portret njezine borbe još ćemo dugo pamtiti“ stoji u obrazloženju žirija.

Iranski producent i redatelj Mehrdad Oskouei rekao je u video poruci kako ova nagrada ima posebnu težinu zbog toga što mnogi njegovi kolege koji su radili na filmu sada žive u ratu. "Dokumentarni film je svjedok, sjećanje i poezija. Nadamo se da će ovaj film prenijeti poetsku poruku mira i nade preko granica", istaknuo je.

Posebno priznanje u Međunarodnoj konkurenciji 22. ZagrebDoxa dobio je film Srebro, Natalie Koniarz „Zadivila nas je gotovo taktilna slikovnost u prikazivanju preživljavanja pod pritiskom okrutnih uvjeta rada“, rekao je žiri. 

U Regionalnoj konkurenciji Veliki pečat otišao je filmu Planina se neće pomaknuti, Petre Seliškar, a odluku je donio Regionalni žiri čiji su članovi bili Dalija Dozet i Clara Trischler. „Dok polako razotkriva tradiciju koja nestaje u suvremenim društvu, redateljica atmosferično bilježi i surovi planinski krajolik i nježne veze među glavnim likovima, braćom koja se međusobno oslovljavaju kao direktor, heroj, kauboj i šegrt. Kroz često duhovite ali i prerano odrasle a povremeno i ljute interakcije, bratska bliskost prelazi platno i postaje opipljiva. Ovi su likovi morali odrasti prebrzo, provodeći mjesece tamo gore, učeći se kako psovati, pušiti i biti kauboji. Bez signala, bez cesta, bez škole i s vrlo malo drugih ljudskih kontakata, čini se da su posljednji koji su ostali. I kao takvi, prisiljeni su pronaći svoje mjesto u svijetu. Očaravajući vizualni jezik i zvučni krajolik filma odvodi nas u meditativno stanje, dok istovremeno duboko propituje napetost života uhvaćenog između slobode i svrhe vlastitog postojanja.“

Posebno priznanje u Regionalnoj konkurenciji pripalo je filmu Mirna dolina, Sebastijana Borovčaka. „Film posvećen mnogim nevidljivim ljudima među nama koji iza sebe nisu ostavili nikakav trag, krečući se kroz minska polja, guste šume i ledene zime, ostavljajući svoje najdraže iza sebe. Ovaj dramaturški elokventan film precizno prati protagonisticu u želji da otkrije odjeke nestalih, nudeći nam nježnu i poetsku perspektivu, dok istodobno postavlja važna pitanja o ljudima koje europski migracijski sustav odlučuje zaboraviti.“

Mali pečat za najbolji kratki film iz natjecateljskog programa, o čemu su odlučili Jamillah van der Hulst, Jozo Schmuch i Oleksii Yeroshenko osvojio je film Omama, Martina Herra. „Za izvrsnu uporabu kombinirane tehnike kojom se slika dirljiv i iskren portret članice obitelji koja razmišlja o životu, smrti i samoći.“

Posebno priznanje istog žirija dobio je film Zemlja muškaraca, Mariam Bakacho Khatchvani. “Za gorak prikaz hrabrosti u jeku sistemske opresije i kulturnih uvjerenja, žiri nagrađuje posebnim priznanjem film Zemlja muškaraca. Kroz intimne vérité opservacije, ovaj film donosi rijedak pogled na unutarnji sukob unutar zajednice, omogućujući likovima da u potpunosti budu ono što jesu.“

U istom sastavu, dakle Jamillah van der Hulst, Jozo Schmuch i Oleksii Yeroshenko odlučivao je i Mladi žiri, a Mali pečat za najbolji film mladog/e autora/ice do 35 godina dobio je film Srebro, Natalie Koniarz „Ekipa i kamera kao da su zbilja bili uronjeni u selo. Upravo je zato mikrokozmos grada prikazan vrlo dobro i različiti aspekti života prikazani su realistično. Zvuk je bio važan aspekt koji je učinio rudnik zasebnim likom u filmu.“

Nagrada Movies That Matter, za ostvarenje koje na najbolji način promiče ljudska prava dodijelio je žiri u sastavu: Ondrej Kamenicky, Maja Prettner i Lidija Zelović, a pripala je filmu Lomeći prepreke, Mohammadreze Eynija i Sare Khaki. “Nagradu Movies That Matter odlučili smo dati filmu koji otkriva svakodnevnu borbu za dostojanstvo, jednakost i slobodu kroz intimna razmišljanja glavnog lika. Lika koji na početku osnažuje svoju neposrednu okolinu, no njezina se osnaženost zatim počinje širiti. Ona daje nadu, ne samo onima u filmu, nego i gledateljima. Film pažljivo prikazuje sukob glasa pojedinca i represivnog sustava, a rezultat je rad koji je i osoban i univerzalan – svjedočanstvo snage otpora, ali i njezine cijene. Portret nesvakidašnje odlučne žene na motociklu u zabačenom selu u Iranu. S nepokolebljivom energijom ona se hrabro suprotstavlja izazovima duboko usidrenima u tradicionalnom društvu. Nagradu dobiva film koji ne priča samo priču o jednoj ženi, nego ujedno donosi i aktualno promišljanje o svijetu gdje temeljna prava žena još uvijek nisu datost.“

Članice međunarodne federacije filmskih kritičara FIPRESCI, Petra Belc, Isabel Jacobs i Ana Stanić dodijelile su istoimenu nagradu filmu Slet 1988, Marte Popivoda. „Marta Popivoda dovodi višestruke slojeve u dijalog opisujući luk između prošlosti i sadašnjosti kroz tijelo plesačice. U sažetoj formi na granici eksperimentalnog i dokumentarnog filma, Slet 1988 pokazuje koliko snažno film može reartikulirati složena, neriješena politička pitanja. Potaknuo je žustru raspravu među nama, ukazujući na pun eksplozivan potencijal medija kada se upotrijebi s jasnom umjetničkom vizijom“ stoji u objašnjenju.

O nagradi Teen Dox, koja se dodjeljuje filmu iz istoimenog programa odlučivali su učenici zagrebačke X. gimnazije Ivan Supek, a nagradu je osvojio film Sjećanja prozora, Mehraneh Salimian i Amina Pakparvara. “U središtu filma nalazi se suvremena stvarnost obilježena društvenim nemirima i osobnim borbama, no ono što ga čini posebnim jest način na koji tu stvarnost približava gledatelju. Film umjetnički prikazuje društvene nemire i osobne borbe. Gledatelja uvlači u stvarnost likova i stvara snažan emotivni dojam.“

Zahvalivši na nagradi autori su videom poručili kako Iran prolazi jedno od najtežih perioda u svojoj suvremenoj povijesti, gdje je dosadašnji otpor represivnoj vlasti još više otežan ratom kojega režim koristi za još veći pritisak na svoje protivnike.

Posebno priznanje Teen žirija osvojio je film Ono što mi krade san, Niklasa Gyberg Ivarssona. „Intiman i snažan dokumentarac koji se ne oslanja na radnju, već na iskrene ispovijedi protagonista o strahovima, nesigurnostima i svakodnevnim borbama. Različite perspektive likova iz više zemalja omogućuju poistovjećivanje i osvještavanje vlastitih tjeskoba.”

Nagradu Počasni Veliki pečat koja se dodjeljuje autorima koji su kvalitetom svojih radova prisutni i presudni u dokumentarizmu godinama, pa i decenijama, a dodjeljuje je umjetnički direktor festivala Nenad Puhovski, dodijeljena je švicarskom redatelju i producentu Christianu Freiju jednom od najutjecajnijih suvremenih dokumentarista čiji odvažni i istinoljubivi filmovi donose prodorne i intimne portrete ljudi u ekstremnim situacijama te pokrivaju širok spektar tema koje opterećuju sudbinu čovječanstva poput rata, tehnologije i velikih društvenih mijena. Na ZagrebDoxu smo u sklopu retrospektivnog programa imali priliku pogledati pet njegovih filma – Krivica, Besani u New Yorku, Ratni fotoreporter, Svemirski turisti i Postanak 2.0.

„Posljednjih godina ustalio se običaj da publika nakon premijera i na festivalima stojećim ovacijama isprati film i autore što mi izaziva sve veću nelagodu jer, kako se ponavlja, počinje nalikovati zadanom festivalskom ritualu, produžetku glamura crvenog tepiha umjesto spontanoj reakciji gledatelja”, rekao je direktor i osnivač ZagrebDoxa Nenad Puhovski na dodjeli.

Dodao je kako ZagrebDox nije takav festival, a smatra i da bi bilo neprilično tako reagirati na filmove koji govore o ratovima, uništavanju prirode, zatiranju osobnih sloboda, rodnim pitanjima i tehnologiji koja se razvija brže nego što je možemo razumjeti ili kontrolirati. Puhovski je zahvalio autorima „na tišini koju njihovi filmovi stvaraju kada gledatelji zastanu da promisle, na trenucima zadržanog daha koji prethodi pljesku, na tihoj refleksiji koju su ti filmovi očito zaslužili”, kao i na pljesku, „možda skromnijem, ali onom pravom koji im pripada za dug i mukotrpan rad, za dolazak u Zagreb.”

„Stoga su nagrade tek podsjetnik na te trenutke tišine, znak pažnje i zahvalnost na posvećenosti svijetu u kojem živimo, njegovim problemima i rijetkim, ali važnim trenucima veselja i zajedništva”, ustvrdio je.

Nagrada publike znat će se u nedjelju, kada će se tradicionalno prikazati najbolji filmovi, u programu The Best of Fest.