"Mao Ce-tung bio je knjižničar. Staljin je objavljivao poeziju. Evelyn Waugh služio je kao komandos, prije nego se povukao da bi napisao 'Povratak u Brideshead'. Otkako je započelo moderno ratovanje, knjige su se često nalazile na prvoj crti bojišnice. Od Američkog građanskog rata do invazije na Ukrajinu, knjige, pisci i čitatelji odlazili su u rat - postajući pritom smrtonosna oružja, ali i naši najuvjerljiviji argumenti za mir".
Piše tako britanski povjesničar Andrew Pettegree u svojoj najnovijoj knjizi, nazvanoj "Knjiga u ratu: Knjižnice i čitatelji u vremenima sukoba", koju je u hrvatskom prijevodu Milana Popovića upravo objavila nakladnička kuća Petrine knjige.
Pettegree detaljno analizira kako su i Saveznici i Sile Osovine za Drugog svjetskog rata, strateški koristili tisak i knjige kao ključan instrument ratovanja. One su služile i kao oruđe za ideološku mobilizaciju ljudi, što su figure poput Goebbelsa, Hitlerova ministra propagande, dobro razumjele. Američka vojska regrutirala je sveučilišne profesore i znanstvenike koji su pisali tisuće priručnika o stranim zemljama, pomažući tako u planiranju i izvođenju napada.
Također, samo je uništavanje knjiga bilo moćna vojna taktika, a savezničke zračne snage sustavno gađale institucije u kojima su se čuvala najvrjednija znanstvena i književna djela te se procjenjuje da je, primjerice, u bombardiranju Japana u zadnjim godinama rata uništena gotovo polovica ukupnog knjižnog fonda te zemlje. No, s druge strane, knjige su za one koji su se u ratu našli predstavljale i slamku spasa, u rovovima i skloništima organizirale su se improvizirane knjižnice, a čitanje pomagalo je u očuvanju ljudskosti usred razaranja.
Andrew Pettegree, rođen 1957., cijenjeni je povjesničar i jedan od vodećih stručnjaka za Europu u doba reformacije. Trenutačno je profesor na Sveučilištu St Andrews, a autor je cijelog niza hvaljenih i nagrađivanih knjiga.