U Zagrebu umro avangardni umjetnik Aleksandar Srnec

U subotu je u Zagrebu umro Aleksandar Srnec, istaknuti slikar, dizajner, autor animiranih filmova. Iako bolestan i u invalidskim kolicima, prije nešto više od dva mjeseca Srnec je na trenutak bio prisutan u javnosti – u Muzeju suvremene umjetnosti. Dovezli su ga na otvorenje njegove retrospektivne izložbe „Prisutna odsutnost“. Čovjek koji nije volio otvorenja, čekao je da se raziđe mnoštvo, a onda je razgledao svoje slike, uglavnom apstraktne kompozicije,  crteže, luminokinetičke objekte i dizajn plakata, naslovnicu Svijeta i reklama koje je radio od 60-ih godina zarađujući za život.

Na djelo ovoga istaknutoga hrvtaskoga umjetnika koji je  posljednjih godina bio „prisutno odsutan“ podsjetio je kolekcionar Marinko Sudac, MSU i Grad Varaždin koji su organizirali retrospektivu prvo u Varaždinu 2008., u Novom Sadu, Rijeci te ove godine i u Zagrebu.

Aleksandar Srnec rođen je 30. srpnja 1924. godine u Zagrebu. Ratne 1943. godine upisao je Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu, potom je studirao arhitekturu, da bi se kasnije vratio na ALU koju je napustio 1949. godine. Godine 1951. zajedno s Ivanom Piceljom i Božidarom Rašicom osnovao je Grupu Exat 51, u kojoj djeluju i Bernardi, Rašica, Richter, Kristl, Radić i drugi zalažući se za legitimitet apstraktne umjetnosti. Od dvodimenzionalnoga  izražavanja linijama 1953. godine stvara „Prostorni modulor“, a tri godine kasnije počeo je eksperimentirati s pokretnim skulpturama i reljefima.

Šezdesetih godina bavi se crtanim filmom i surađuje sa Zagrebačkom školom crtanoga filma, gdje je izveo scenografije za tri lutkarska filma, a s Dragutinom Vunakom autor je animiranoga filma „Čovjek i sjena“ 1960. godine. Ambijent Luminoplastika, izložen 1967. godine u Galeriji SC-a u Zagrebu, bio je prvi luminokinetički objekt/ambijent u hrvatskoj umjetnosti.  Srnec je šezdesetih sudjelovao na izložbama Novih tendencija, a sedamdesetih je stvorio kinetičke skulpture u visokopoliranim kovinama. Godine 1999. primio je Nagradu V. Nazor za životno djelo, a  Nagradu za životno djelo dali su mu i kolege iz HDLU 2008. godine.