U holivudski spektakl iz 1965. uloženo čak 20 milijuna dolara! Večeras gledamo 'Najveću priču ikad ispričanu'

U zlatno doba holivudskih biblijskih spektakala, malo je koji projekt bio toliko grandiozan kao "Najveća priča ikad ispričana" iz 1965. godine. Remek-djelo redatelja Georgea Stevensa, koje se večeras prikazuje u 22:25 na Trećem programu HRT-a, donosi sveobuhvatnu ekranizaciju života Isusa Krista.

Sniman u tehnici Ultra Panavision 70, film je vizualni spektakl koji je krajolike američkog jugozapada pretvorio u Svetu zemlju, dajući priči monumentalnu snagu, a Stevensova je namjera bila stvoriti pobožno, ali univerzalno djelo koje će svojom vizualnom raskoši nadmašiti sve dotadašnje biblijske filmove.

Radnja vjerno prati novozavjetne spise, prikazujući ključne trenutke Isusova života. Priča započinje dolaskom trojice mudraca i pokoljem nevine dječice koji naređuje kralj Herod Veliki, a nastavlja se Isusovim krštenjem na rijeci Jordan, kušnjama u pustinji i okupljanjem učenika. Kroz film pratimo njegova čuda, poput uskrsnuća Lazara, te ključne govore poput Propovijedi na gori, a vrhunac filma obuhvaća Posljednju večeru, Judinu izdaju, suđenje pred Poncijem Pilatom, raspeće na Golgoti i na koncu pobjedu nad smrću.

Film je danas najpoznatiji po nevjerojatnoj glumačkoj postavi. Ulogu Isusa odigrao je švedski glumac Max von Sydow, kojemu je to bila prva uloga na engleskom jeziku, Djevicu Mariju tumači Dorothy McGuire, Ivana Krstitelja utjelovljuje Charlton Heston, Telly Savalas briljirao kao Poncije Pilat, dok je legendarni Claude Rains u ovom filmu odigrao svoju posljednju ulogu. Ono što i danas iznenađuje gledatelje jest popis cameo uloga, u kojima se pojavljuju zvijezde poput Sidneyja Poitiera, Angele Lansbury, pa čak i Johna Waynea kao rimskog stotnika pod križem.

Produkcija filma bila je epska u svakom smislu. S budžetom od 20 milijuna dolara (danas ekvivalent više od 200 milijuna), bio je to najskuplji film ikad snimljen u SAD-u do tog vremena. Redatelj George Stevens bio je poznat po svojoj pedantnosti, pa je snimanje, planirano na tri mjeseca, potrajalo više od devet. Inzistirao je na snimanju na američkom tlu, tvrdeći da krajolici Utaha i Arizone posjeduju "veću grandioznost" od onih u suvremenoj Svetoj zemlji. Za potrebe filma izgrađeno je četrdeset sedam ogromnih setova, uključujući i repliku Jeruzalema.

Put do realizacije filma bio je jednako dramatičan kao i priča koju prikazuje. Produkciju su pratile brojne nedaće, poput neočekivane snježne oluje u pustinji Arizone koja je zaustavila rad i smrti glavnog snimatelja usred snimanja, a zbog kašnjenja su u pomoć pozvani i drugi veliki redatelji poput Davida Leana.

Nakon premijere, film je naišao na podijeljene reakcije; dok su jedni hvalili vizualnu raskoš, drugi su ga smatrali predugim, no doživio je komercijalni neuspjeh te zaradio pet nominacija za Oscara. Zanimljivo je da je upravo za ulogu Poncija Pilata Telly Savalas prvi put obrijao glavu, što je kasnije postao njegov zaštitni znak. Unatoč svemu, "Najveća priča ikad ispričana" ostaje monumentalno djelo i jedan od posljednjih velikih biblijskih spektakala klasičnog Hollywooda.

_{*uz korištenje AI-ja}