Zagrebačko kazalište mladih ovih dana kreće na veliku jednomjesečnu turneju u Francusku i SAD, najveću u povijesti tog kazališta, koju organizatori u šali nazivaju "turnejom svih turneja". Na njoj će se stranim gledateljima predstaviti tri repertoarne uspješnice: "Car Neuspjeha" autora i redatelja Jana Fabrea, "Pismo Heineru Mülleru" Gorana Ferčeca u režiji Bojana Đorđeva te "S druge strane" autorskog tandema Nataše Rajković i Bobe Jelčića.
– Iznimno se ponosimo što smo jedino hrvatsko kazalište koje je nastupilo u programu prestižnog Jesenskog festivala u Parizu te što će naša predstava "S druge strane" biti čak sedam puta izvedena u jednom od najznačajnijih francuskih kazališta La Colline. "Car neuspjeha" Jana Fabrea dvije večeri izvodi se u također iznimno atraktivnom Theatre de Gennevilliers koje vodi Pascal Rambert koji je u ZKM-u režirao "Zatvaranje ljubavi". A "Pismo Heineru Mülleru" bit će prikazivano sljedeći tjedan u kultnom newyorškom kazalištu "La MaMa" koje je osnovala prijateljica ZKM-a, velika američka umjetnica Ellen Stewart – najavila je ravnateljica Dubravka Vrgoč, naglasivši da ovim gostovanjima Zagrebačko kazalište mladih prelazi ne samo geografske, već i kulturološke granice i samim time postavlja hrvatski teatar, pa i hrvatsku kulturu u središte interesa svjetske javnosti.
– Hrvatske kazalište time ulazi u rasporede europskog teatra i čini nam se, uspijeva izbrisati one razlike što male narode dijele od velikih, barem kada je o umjetnosti riječ. Već nekoliko godina Zagrebačko kazalište mladih svojim gostovanjima i napose koprodukcijama postalo je važan partner europskih, a i svjetskih teatara te se naše predstave izvode na značajnim festivalima i u onim kazalištima koja određuju smjerove europskog teatra. Iz te perspektive ovo gostovanje, koje će u nešto više od tri tjedna u dvije velike svjetske metropole i u tri zasigurno velika i značajna teatra predstaviti tri predstave Zagrebačkog kazališta mladih važno je za naše kazalište, ali i za promidžbu cjelokupne hrvatske kulture u kontekstu one Europe koju prizivamo ili kojoj se nadamo – zaključuje Vrgoč.