Tri ideologije protiv Marka Marulića, nulte točke naše književnosti

Godinu 2024. hrvatska je Vlada proglasila godinom Marka Marulića (1450. – 1524.) jer se u njoj navršava 500. obljetnica smrti tog prvog poznatog pisca na hrvatskom jeziku. Ministarstvo kulture i medija upoznalo je početkom godine javnost s opsežnim programom obilježavanja ove velike kulturne obljetnice. Zajednički je cilj tih projekata prikazati Marulića kao "nultu točku" i "oca hrvatske književnosti", tj. jedan od najvažnijih znakova hrvatskog kulturnog identiteta. Marulić to nesumnjivo zaslužuje iz dva glavna razloga: autor je "Judite", prvog književnog djela na hrvatskom jeziku ("u versih harvacki složena"), a bio je i jedan od najpoznatijih europskih pisaca na, u ono vrijeme, univerzalnom latinskom jeziku. Neka od njegovih latinskih djela, a najvažnija su "De institutione bene vivendi per exemplam sancorum" (Pouke za čestit život po primjerima svetaca), "Evangelisterium" (rasprava o etičkim načelima), "Davidiada" (spjev o biblijskom kralju Davidu) te epigrami, elegije i himne, objavljena su tijekom 16. i 17. stoljeća u Europi u dvadesetak izdanja, a u prijevodu na talijanski, španjolski, francuski, portugalski i češki jezik bila su omiljena lektira na kraljevskim dvorovima, među intelektualcima i budućim svecima. Postigao je tada međunarodnu slavu, možda veću nego bilo koji hrvatski pisac do danas. Stoga se ubraja među najzaslužnije europske i svjetske stvaraoce s tla Hrvatske koji su ikada živjeli kao što su i sveti Jeronim, Herman Dalmatin, Marko Polo, Faust Vrančić, Ruđer Bošković, Julije Klović, Andrija Mohorovičić, Vatroslav Jagić, Nikola Tesla, Andrija Štampar, Ivo Andrić, Ivan Vučetić, Ivan Meštrović i drugi. To čitamo i u reprezentativnim monografijama Bože Skoke (Hrvatski velikani, 2014.), Šimuna Šite Ćorića (100 najznačajnijih Hrvatica i Hrvata, 2015.) i Dražena Klarića (Hrvati koji su mijenjali svijet, 2020.), gdje Marulić ulazi u najuži izbor od 25 najvećih Hrvata u povijesti.