U nedjelju počinje prodaja ulaznica za balet Orašar putem mrežne stranice, a u utorak na blagajni HNK u Zagrebu
Prodaja ulaznica za balet Orašar Petra Iljiča Čajkovskog u Hrvatskome narodnom kazalištu u Zagrebu počinje u nedjelju, 25. listopada, u 10 sati putem mrežne stranice HNK-a u Zagrebu, dok prodaja na blagajni kazališta počinje u utorak, 27. listopada, u 10 sati.
U sezoni 2025./2026. omiljeni Orašar oživio je u ambicioznoj verziji koju je stvorio poznati ruski baletan Rudolf Nurejev prema koreografiji Mariusa Petipae i Lava Ivanova.
Uz prepoznatljivu glazbu Petra Iljiča Čajkovskog, raskošnu scensku izvedbu i bajkovitu priču koja već generacijama osvaja publiku, Orašar je postao nezaobilazan dio blagdanske kazališne tradicije.
Povijest ove zimske bajke započinje davne 1816. godine kada je njemački pisac E. T. A. Hoffmann napisao prilično mračnu priču za odrasle pod nazivom Orašar i kralj miševa. Njegovo djelo bilo je prepuno strašnih halucinacija, strogih roditelja i krvavih bitaka između igračaka vojnika i sedmoglavog kralja miševa. Nekoliko desetljeća kasnije, točnije 1845. godine, francuski pisac Alexandre Dumas odlučio je potpuno preraditi tu priču. On je Hoffmannove mračne elemente znatno ublažio i pretvorio ih u slatku, zabavnu bajku koja je napokon postala prikladna za djecu.
Nakon velikog uspjeha baleta Trnoružica, direktor carskih kazališta Ivan Vsevološki odlučio je naručiti novo baletno djelo bazirano upravo na Dumasovoj obradi stare priče. Glazbu je trebao napisati poznati ruski skladatelj Petar Iljič Čajkovski, koji je na početku bio vrlo skeptičan i navodno je mrzio gotovo svaku notu koju je morao skladati za to djelo. Čajkovski je surađivao s koreografom Mariusom Petipom, koji mu je davao iznimno stroge i detaljne upute za svaki glazbeni broj. Unatoč početnom otporu, skladatelj je na kraju stvorio nevjerojatnu glazbu i čak uveo u Rusiju novi instrument zvan čelesta, koji je dao onaj poznati čarobni zvuk Plesu šećerne vile.
Praizvedba ovog djela održana je 18. prosinca 1892. godine u Marijinskom kazalištu u Sankt Peterburgu. Nažalost, prva izvedba završila je kao potpuni promašaj, a publika i brojni kritičari bili su izrazito nezadovoljni viđenim. Mnogi su se žalili da je radnja nepovezana, da su prijelazi iz stvarnosti u svijet mašte previše nagli te da odrasli plesači nemaju dovoljno prostora jer su dječje uloge igrala prava djeca. Jedan je kritičar čak izjavio da je to najdosadnija stvar koju je u životu vidio, a zbog bolesti koreografa Petipe dio posla morao je odraditi njegov asistent Lav Ivanov, što je očito dodatno narušilo kvalitetu predstave.
Iako je sama baletna predstava isprva doživjela veliki neuspjeh, glazbena suita koju je Čajkovski pripremio nekoliko mjeseci prije praizvedbe odmah je postala nevjerojatno popularna. Skladatelj je preminuo u studenom 1893. godine i nažalost nikada nije uspio vidjeti kako je njegovo remek-djelo kasnije osvojilo čitav svijet. Prva cjelovita izvedba izvan Rusije postavljena je tek 1934. godine u Londonu, dok je pravi proboj prema širokoj publici započeo zahvaljujući animiranom filmu. Walt Disney je 1940. godine u svom klasiku Fantazija iskoristio čarobne melodije iz Orašara, čime je glazbu zauvijek približio američkoj publici i djeci diljem svijeta. Međutim, ključni trenutak za status božićnog fenomena dogodio se 1954. godine u New Yorku. Tada je slavni koreograf George Balanchine postavio svoju verziju baleta koja je ubrzo postala ogroman hit i neizostavan dio zimske blagdanske tradicije. Televizijski prijenosi krajem pedesetih godina prošlog stoljeća dodatno su učvrstili golemu popularnost te predstave. Danas mnoga kazališta širom svijeta ostvaruju gotovo polovicu svojih godišnjih prihoda upravo zahvaljujući ulaznicama za ovaj baletni spektakl.
Uspjeh Balanchineove produkcije potaknuo je brojne druge koreografe da naprave svoje verzije ovog klasičnog djela.
Hrvatska publika također njeguje dugu i iznimno bogatu tradiciju uživanja u ovom poznatom remek-djelu Petra Iljiča Čajkovskog. Zanimljivo je da su se u Zagrebu prvi fragmenti ovog slavnog baleta počeli izvoditi još tijekom dvadesetih godina prošlog stoljeća. Prava, prva cjelovita izvedba na pozornici Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu dogodila se 1931. godine, a koreografiju je tada potpisala Margarita Froman. Od 1970. godine Orašar postaje stalni i redoviti dio božićnog repertoara zagrebačkog baleta, na veliko oduševljenje brojnih građana. Ulaznice za svaku zimsku sezonu redovito se rasprodaju u rekordnom roku, često već u prvom danu prodaje, što zorno svjedoči o nevjerojatnoj ljubavi zagrebačke publike prema ovoj magičnoj predstavi.