Zimsko jaje, koje je 1913. naručio car Nikola II. kao dar svojoj majci, carici udovici Mariji Fjodorovnoj, opisano je kao jedna od najraskošnijih Fabergeovih carskih kreacija.
Izrađeno je od kristala i iznutra gravirano motivom mraza, dok je izvana ukrašeno platinastim pahuljama optočenima dijamantima.
Prodano je u utorak za 22,9 milijuna funti, priopćila je londonska aukcijska kuća Christie's, nadmašivši prethodni svjetski aukcijski rekord za Fabergeovo djelo za više od 13 milijuna funti.
Stari rekord postavljen je 2007. godine kada je Rothschildovo jaje postiglo cijenu od 8,9 milijuna funti.
Christie's je rekao da je to treći put da je Zimsko jaje postavilo rekordnu cijenu za Fabergeovo djelo.
„Današnji rezultat postavlja novi svjetski aukcijski rekord za Fabergeovo djelo, potvrđujući trajni značaj ovog remek-djela i slaveći rijetkost i sjaj onoga što se široko smatra jednom od Fabergeovih najboljih kreacija, i tehnički i umjetnički", rekla je Margo Oganesian, voditeljica odjela za Faberge i ruska umjetnička djela u Christie'su.
„S obzirom na to da je u privatnim rukama ostalo samo nekoliko carskih uskrsnih jaja, ovo je bila iznimna i povijesna prilika za kolekcionare da steknu djelo neusporedive važnosti.“
Nakon Ruske revolucije 1917. godine, preneseno je iz Sankt Peterburga u Kremaljsku oružarnicu u Moskvi zajedno s mnogim drugim vrijednim predmetima carske obitelji. Dvadesetih godina 20. stoljeća sovjetska vlada počela je prodavati umjetnička blaga iz Muzeja Ermitaž i drugih zbirki, često za samo djelić njihove vrijednosti.
Zimsko jaje kupio je trgovac antikvitetima Wartski iz Londona za 450 funti (512,6 eura), a zatim ga je 1934. godine prodao britanskom kolekcionaru za 1500 funti (nešto više od 1700 eura) prije nego što je kasnije prodano drugome. Vjerovalo se da je izgubljeno dva desetljeća, od 1975. do 1994. godine, kada je prodano u Christie'su za svjetski rekordnu svotu od 7,7 milijuna eura.Godine 2002. Christie's ga je ponovno prodao za rekordnih 8,2 milijuna eura.
No tko je čovjek koji je autor jaja koja danas vrijede milijune?
Dakle, on je Peter Carl Fabergé, rođen je 1846. u Sankt Peterburgu u obitelji francuskih hugenota, bio je predodređen za život okružen sjajem i plemenitim metalima. Njegov otac Gustav već je bio ugledni draguljar, a mladi Carl, nakon što je preuzeo obiteljski posao 1872. godine, posvetio se usavršavanju zanata. Obrazovanje je stekao na velikoj europskoj turneji, posjećujući Firencu, Pariz i Frankfurt, centre draguljarske proizvodnje, gdje je upijao znanje o povijesnim tehnikama i stilovima. Po povratku u Rusiju, zajedno s bratom Agathonom i majstorima poput Mikhaila Perchina, počeo je stvarati specifičan "ruski ukus" – raskošnu kombinaciju dragocjenih materijala, složenih tehnika emajliranja i francuske ornamentike koja će uskoro osvojiti svijet. Tvrtka se brzo širila, s podružnicama u Moskvi, Odesi, Kijevu, pa čak i Londonu, postajući globalni fenomen.
Ključni trenutak koji je zauvijek promijenio sudbinu kuće Fabergé dogodio se na Sveruskoj izložbi u Moskvi 1882. godine. Car Aleksandar III. bio je toliko oduševljen preciznom replikom skitske zlatne narukvice iz 4. stoljeća prije Krista, koju je Fabergé izložio, da je naredio da se njegovi radovi izlože u Ermitažu kao vrhunski primjeri suvremenog ruskog obrtništva. Ta carska naklonost kulminirala je 1885. godine prvom narudžbom koja će postati tradicija i legenda. Car je naručio jaje kao uskrsni dar za svoju suprugu, caricu Mariju Fjodorovnu. Rezultat, poznat kao "Kokošje jaje", bio je tako spektakularan da je Fabergé odmah dobio titulu "Dobavljača Carskog dvora" i zadatak da svake godine izradi novo, jedinstveno jaje.
Tako je započela tradicija koja je trajala 32 godine, sve do sloma Ruskog Carstva. Nakon Aleksandra III., njegov sin Nikola II. nastavio je naručivati dva jaja godišnje – jedno za svoju suprugu Aleksandru i jedno za majku Mariju. Fabergé je imao potpunu kreativnu slobodu, a jedini uvjet bio je da svako jaje mora sadržavati jedinstveno iznenađenje. Ukupno je stvoreno 50 carskih jaja, od kojih je svako bilo remek-djelo inventivnosti i vještine, a za izradu je bila potrebna cijela godina. Od tih 50, danas je poznata sudbina njih 46, dok se ostatak smatra izgubljenim, što dodatno potpiruje mistiku i želju kolekcionara.
Vrijednost Fabergéovih jaja, koja danas na aukcijama dosežu cijene u milijunima eura, proizlazi iz savršenog spoja nekoliko ključnih faktora. Prvi je ekstremna rijetkost i ekskluzivnost – ograničen broj carskih jaja čini ih ultimativnim kolekcionarskim predmetom. Drugi je neusporediva vještina izrade i korištenje najfinijih materijala; zlato, platina, dijamanti i rijetko drago kamenje kombinirani su s revolucionarnim tehnikama emajliranja, pri čemu je Fabergé razvio više od 145 novih nijansi. Treći i možda najvažniji faktor je njihova povijesna važnost i provenijencija; kao osobni darovi unutar obitelji Romanov, ova jaja su intimne relikvije jedne nestale ere, opipljiva veza s posljednjim danima ruskog carskog sjaja.
Ruska revolucija 1917. godine označila je brutalan kraj ne samo za dinastiju Romanov, već i za kuću Fabergé. Boljševici su 1918. nacionalizirali tvrtku, zaplijenili svu imovinu, a Carl Fabergé bio je prisiljen pobjeći iz Rusije. Utjecajni draguljar, koji je nekad služio careve, umro je u egzilu u Švicarskoj 24. rujna 1920. godine. Njegova obitelj vjerovala je da je umro od slomljenog srca, shrvan gubitkom domovine i svega što je stvorio. Njegovi posmrtni ostaci kasnije su preneseni u Cannes, gdje počiva uz suprugu Augustu.
Iako je tvrtka nasilno ugašena, Fabergéovo nasljeđe nastavilo je živjeti. Sovjeti su u početku prodavali zaplijenjena jaja na Zapadu kako bi došli do prijeko potrebne valute, a mnoga od njih završila su u rukama strastvenih kolekcionara poput američkog medijskog magnata Malcolma Forbesa. Danas se najveće zbirke nalaze u muzejima, poput Oružarnice moskovskog Kremlja i Fabergéovog muzeja u Sankt Peterburgu, koji je osnovao ruski oligarh Viktor Vekselberg nakon što je otkupio cijelu Forbesovu kolekciju. Priča o "Trećem carskom jajetu", koje je američki trgovac otpadom kupio za oko 12.000 eura namjeravajući ga pretopiti, da bi kasnije otkrio da vrijedi preko 30 milijuna eura, savršeno ilustrira mitski status i trajnu fascinaciju koju ova remek-djela i danas izazivaju.