Što povezuje globalne modne kampanje za Fendi i H&M Pride, naslovnice prestižnih modnih časopisa i meditativnu potragu za ljudskom iskrom ispred objektiva? Odgovor je Cinzia Capparelli, istaknuto ime talijanske fotografske scene i ovogodišnja gošća seminara Fotosofia u Zagrebu. Živi i stvara na relaciji Milano – Rim, a kao profesorica fotografije u Zagrebu će u petak, 12. lipnja u Talijanskom institutu za kulturu održati i predavanje "Znanje kroz svjetlo" za domaće kreativce. Povodom svojeg dolaska otkrila nam je s prve linije kako izgleda život modnog fotografa i kako u eri digitalne revolucije očuvati neprocjenjivu ljudsku povezanost.
Možete li otkriti dio onoga što pripremate za zagrebačku publiku tijekom svog predavanja?
"Znanje kroz svjetlo" je promišljanje o fotografiji kao alatu za razumijevanje koje nadilazi jednostavno prikazivanje stvarnosti. Putem priče o svom profesionalnom putu podijelit ću s publikom pristup fotografiji koji nam pomaže da ljude, mjesta i priče čitamo s većom dubinom i svjesnošću. To je više od tehničkog predavanja, više kao prilika za razmišljanje o moći slika i odgovornosti koja dolazi s njihovim stvaranjem.
Je li ovo vaš prvi posjet Zagrebu?
Da i sretna sam što imam priliku otkriti ga. Fascinira me ideja posjeta gradu koji spaja snažan povijesni identitet sa živopisnom kulturnom i kreativnom scenom. O Zagrebu sam uvijek slušala kao o gostoljubivom gradu, bogatom arhitekturom, zelenim površinama, muzejima i mjestima na kojima tradicija i suvremenost prirodno supostoje. Uzbuđena sam i što ću upoznati sudionike Fotosofije i surađivati s mladim fotografima. Svako putovanje prije svega je prilika za razmjenu i zajednički rast.
Kao profesorica fotografije svakodnevno radite s mladim talentima. Što očekujete od sudionika Fotosofije?
Ono što očekujem od mladih fotografa je znatiželja. Vještine se mogu steći, ali znatiželja pokreće osobnu viziju. Tako i na Fotosofiji očekujem susret s ljudima koji su spremni preispitati vlastiti način gledanja.
Vaša je profesionalna karijera doživjela uzlet prije petnaestak godina, nakon studija dizajna i fotografije. Kako je izgledao taj prijelaz iz učionice ravno u svijet mode?
Uzbudljivo i zastrašujuće u isto vrijeme. Akademija daje prve alate, ali profesionalni svijet odmah vas uči nužnosti da ih proširite. Modna fotografija nerijetko se doživljava glamurozno, no iza svake te slike su dobra priprema, timski rad, velik pritisak i disciplina. Brzo sam shvatila da sam talent nije dovoljan. Dosljednost, inicijativa, pouzdanost, sposobnost suradnje i spremnost na izlaganje izazovima postale su kvalitete jednako važne kao i kreativnost. Čini mi se da su me te godine prije svega naučile otpornosti.
Svoju karijeru započeli ste u digitalnoj eri. Jeste li uopće eksperimentirali analognom fotografijom?
Tijekom studija imala sam priliku istraživati analognu fotografiju, ali u ranim godinama karijere ne. Morala sam toliko toga naučiti, a tempo rada, uz vrlo kratke rokove, ostavljao je malo prostora za eksperimentiranje. No posljednjih godina, s većom zrelošću, ponovno sam otkrila analognu fotografiju i počela snimati na film, cijeneći taj sporiji i svjesniji proces. To je način fotografiranja koji vas potiče da više promatrate, a manje snimate, dajući vrijednost svakoj slici. To ponovno otkriće uvelike utječe na moj trenutačni pristup tako da radim s većom pažnjom, strpljenjem i namjerom, čak i kada koristim digitalne alate.
Živite i radite između Rima i Milana. Kako ta dva grada utječu na vaš rad?
Ta dva grada hrane različite aspekte mog rada. Milano predstavlja preciznost, brzinu i industriju. To je mjesto na kojem moda funkcionira kao sustav. Rim, s druge strane, nudi slojevitiji odnos s ljepotom. Povijest je posvuda. Svjetlo se ponaša drukčije. Čini se da se čak i samo vrijeme kreće drukčije. Rim me neprestano podsjeća da je estetika duboko povezana s kulturom i sjećanjem. Vjerujem da se taj utjecaj u mojim slikama očituje kroz posebnu pažnju posvećenu atmosferi i emocionalnoj dubini.
Kako gledate na umjetnu inteligenciju? Vidite li je kao prijetnju autentičnosti ili kao koristan alat?
Vidim je kao alat, a kao i kod svakog alata, njegova vrijednost ovisi o tome kako se koristi. Ono što me brine nije sama tehnologija, već rizik da prestanemo s kritičkim promatranjem i interpretacijom slika. Fotografija je uvijek evoluirala usporedo s tehnološkim inovacijama. Pravi izazov je očuvanje autorstva, namjere i etike. Kao edukator, smatram da je ključno da studenti nauče razumjeti umjetnu inteligenciju umjesto da je se boje. Moraju znati kako je svjesno koristiti, zadržavajući pritom vlastiti autentični glas i viziju. Fotografija nije samo stvaranje slika. Ona je, prije svega, ljudski susret. Kada nekoga fotografiram, stvara se veza – sinergija. Slika proizlazi iz povjerenja, ranjivosti i uzajamne prisutnosti. Empatija nije vizualni efekt. Ona je odnos. Vjerujem da će ova ljudska dimenzija ostati jedan od najvrednijih aspekata fotografije. Usprkos tome, ne vjerujem da su fotografija i AI nužno suprotstavljeni. To su različiti jezici, s različitim karakteristikama i ciljevima, sposobni za međusobnu interakciju i bogaćenje. Pravi izazov bit će razumjeti kako koristiti ove tehnologije bez gubitka ljudske povezanosti, koja je za mene samo srce fotografije.
Snimali ste za modne divove kao što su Fendi, Bulgari, Emporio Armani i Dolce&Gabbana. Koji je brend imao najzahtjevnije uvjete?
Razina kvalitete koju ti brendovi očekuju uvijek je iznimno visoka, ali to je nešto što sam zahtijevala i od same sebe od početka, čak i u manjim ili naizgled jednostavnijim projektima. Tako da kad sam se našla u situaciji da radim s velikim luksuznim brendovima, na neki sam način već bila spremna za ta očekivanja. Više od pojedinačnog projekta, najizazovnijim pamtim one situacije u kojima su kreativne ambicije bile iznimno visoke, dok je raspoloživo vrijeme bilo vrlo ograničeno. U tim slučajevima priprema, iskustvo i organizacijske vještine čine presudnu razliku. S vremenom sam naučila da pritisak nije nužno prepreka – on može postati sjajan saveznik jer vam pomaže da se usredotočite na ono što je doista važno. Najvažnije je zadržati jasnoću i samopouzdanje u svoj rad, čak i kada se čini da se sve kreće prebrzo.
Jedan od vaših društveno utjecajnih projekata bila je globalna H&M Pride kampanja 2021. godine. Koja je bila ključna vizualna poruka koju ste željeli prenijeti tim fotografijama i što je taj projekt značio vama osobno?
Iz etičke perspektive, ta je kampanja bila nevjerojatno moćna. Fotografirala sam je tijekom razdoblja pandemije COVID-19, a središnja poruka bila je vidljivost kroz autentičnost. Željela sam da slike slave individualnost bez pretvaranja identiteta u stereotip. Prikazani ljudi nisu bili simboli; bili su to pojedinci s jedinstvenim pričama i iskustvima. Za mene je to bio posebno značajan projekt jer je spojio fotografiju s vrijednostima u koje duboko vjerujem: inkluzijom, poštovanjem i reprezentacijom. Kada fotografija pomaže ljudima da se osjećaju viđenima i priznatima, ona poprima značenje koje nadilazi estetiku.