Troje ljudi priča priču ovog uzbudljivog psihološkog trilera: otmičar, majka djevojke koja je oteta i policijski inspektor koji je traži i koji se tijekom te potrage zbližava s njenom majkom. No priča ne ide linearno, već se isprepliću poglavlja koja govore što je bilo prije njena povratka kući iz zabačene šumske kolibe, a što poslije toga.
“Dobra djevojka” američke književnice Mary Kubice (Mozaik knjiga, urednik Zoran Maljković, prijevod Marin Popović, 99 kuna) zapravo je ogledni primjer žanra psihološkog trilera, u kojem, stranicu za stranicom, redom padaju u vodu sva očekivanja čitatelja. Dovoljno je reći da otmičar ovdje nipošto nije zao lik, već je upravo on taj koji će djevojku spasiti od sigurne smrti, kao i to da joj opasnost prijeti iz kruga najbližih osoba.
Kroz taj okvir autorica zapravo piše o svijetu privilegiranih, ali i svijetu onih kojima život nikada nije pružio ni najmanju šansu, ni najmanju olakšicu. Na jednoj je strani obitelj koja ima sve preduvjete za sretan i lagodan život (bogatstvo, očeva vrhunska karijera, dostupnost najboljih škola za djecu...), a njoj je suprotstavljen svijet otmičara koji se od najranijeg djetinjstva bori za svaki dolar kako bi pružio kakav-takav dom teško bolesnoj majci. Pa ipak, zlo se ne rađa u teškom siromaštvu. Naprotiv, ono proizlazi iz privilegiranog – rekli bismo i krajnje razmaženog – života, a od tog zla stradava upravo djevojka koja je privilegijima okrenula leđa. Stoga je i mračna atmosfera romana podijeljena na dva podjednako upečatljiva dijela, prvi u mračnoj i hladnoj kolibi u šumi i drugi gdje u bogatoj i raskošnoj kući dijete koje misli svojom glavom nikada nije imalo dom.